Aleksa Santic
Moje je srce u cadji i u garu
Napustena,i bijedna kuca stara.
Gdje samo gladni crv kapije sara
I paucina visi o duvaru...
Odletele su ispod krova laste
Tu sad jato kobnih ptica grne.
Po avliji se pletu travke crne,
I svakog dana novi pelen raste.
Nemo i pusto...Kroz skrhana okna
Vjetrovi viju sa prasinom dok na
Pragove gnjile povija se trnje.
Samo ti stojis u dvoristu sama,
I kobne tice padaju k,o tama
I s tvoje ruke crno zoblju zrnje.
Meni se ovi stihovi jako dopadaju
mozda se dopadnu i vama:-)
Post je objavljen 21.04.2005. u 16:26 sati.