Postoje određeni događaji koji ljude bacaju u euforiju i izazivaju reakcije neobuzdanog skakanja uz ispuštanje neartikuliranih poklika (kakve često možemo, u doduše iskarikiranoj verziji, vidjeti u nekim reality showovima).
U mom slučaju, to bi otprilike bili - položen ispit (pogotovo ako sam se oko istog mrcvarila nekoliko prethodnih mjeseci, i ako je ispitivač iz tog predmeta iskonski sadist lišen svake trunke objektivnosti) te trenutak kada pare od posla sjednu na žiro račun.
Oni koji su ikad imali priliku iskušavati svoje strpljenje junački se dajući na raspolaganje Student servisu, upoznati su sa činjenicom da je njihovo pojavljivanje neizvjesnije od vremenskih prilika u ovo doba godine.
Upravo stoga me doslovce potreslo današnje iznenađenje kad sam, reda-radi, svratila do bankomata da provjerim ima li kakvih novosti. Već iskusno vizualizirajući stanje od ukupno 0,60 kn koje me obično dočeka (a koje su sebično zadržali kako bi se račun održao aktivnim), ostala sam zatečena četveroznamenkastim brojem koji se, iznenada, našao ispred onih 60 lipa.
Zaključila sam, trljajući oči drhtavim prstima, kako je bezobzirno Ministarstvo zdravstva već odavno trebalo postaviti stolicu i aparat s hladnom vodom pored takvih naprava. Primjerice, mojoj mami gotovo uvijek pozlije - nakon što joj ispljune stanje računa. I meni je sada gotovo pozlilo – od šoka.
Uglavnom, otada sam započela zatrpavanje popisima stvari koje bih si voljela priuštiti. Zatim se te stvari dalje klasificiraju po prioritetnosti, po vrsti (garderoba, CDi, događanja,...) i po hitnosti...Možda potraje nekoliko dana.
Muči me jedino saznanje da, nakon što vratim sve dugove bratu i određeni postotak zapijem s ekipom ovaj vikend, cijena svih mojih želja otprilike dvadeset puta prelazi novostečenu cifru.
Hm, ili možda da zasad ne vratim dugove bratu?
Post je objavljen 20.04.2005. u 22:49 sati.