«Koja mi korist od toga?» cesto puta je bas to sredisnje pitnje naseg razmisljanja. A opet vjerujem. To se mora isplatiti. Isplatiti za samo/barem jednog covjeka. Zar smo dotle osiromani? Zar se radi jedino jos o tome ima li covjek od necega koristi ili se konkretnoj koristi nada? Ne, to je samo povrsina, ispod nje ima nesto vise od toga. U svakom pojedincu, u svakom od nas pojedinacno ima nesto vise – iskra koja sve cini novim.
«Ali kada je covjek prema meni mrzovoljan, kako mogu prema njemu biti prijateljski raspolozn?» Ali mi to mozemo. Mogucnost prijateljskog ophodenja posjedujemo neograniceno. I kada bi na stotine ljudi bilo prema nama okrutno, imamo mogucnost, stotinu puta biti srdacni i ljubazno dostojanstveni. A da li mi to hocemo, da li cemo mi to izabrati, to je drugo pitanje. Je li uopce razborito i ispravno na okrutnost i gnusobu odgovarati srdacnoscu i ljubaznoscu, takoder je pitanje koje zavrijeduje posebnu pozornst. Ali upucujem samo na slobodu koja je nasa.
Grandiozna, silna sloboda, neovisna o svemu sto utjece na vas, da bi se naslo ono sto isijava iz vas.(V. E. Frankl)
Mozemo li i zelimo li biti orginalni ili se povoditi za drugima, samo zato jer je to linija manjeg otpora. Ili se «izvlaciti»: «Pa i on/ona je takav/va prema meni, pa zato mogu i ja.» Pogled sa jedne stane: Sjetite se jedne svoje drage stvari (kravate, sata, brosa, nausnice...), nesto sto ste si sami kupili i sto rado na sebi sa ponosom nosite. Razmislite sada ovako: da ste eventualno (prije kupovine te svoje drage stvari) susreli osobu koja ima tu stvar na sebu, ali da mu potpuno ne odgovara, npr. djevojku ili zenu sa nezgrapnim, ruznim brosem ili covjeka s potpuno losom kravatom (koja mu uopce ne odgovara), da li bi i vi tada takoder nesto tako izabrali i kupili sebi? ... ... ... Prepostavljam da to nitko ne bi napravio. ... ... ... Naprotiv bas to cesto cinimo sa svojim ponasanjem. Usporedimo li nase ponasanje s tom stvari na koji smo jako ponosni. Bas tu stvar koju smo sami izabrali i sto nas na jedan nacin predstavlja, kao sto se ne povodimo za drugima prilikom kupovanja (kravate, nausnica...) mislim da se ne moramo povoditi (za drugima) i glede ponasanja. Sve sto odredujemo, odredujemo za sebe same. Jer ako se prema nekome lose vladam, to bi znacilo da sam i losa (osoba, covjek, primjer). A ako se prema nekom odnosim ljubazno i iskreno, znaci da sam iskreno ljubazna (osoba, covjek, primjer). Ako nekome prilazimo s razumijevanjem, znaci da smo ljudi s razumijevanjem. Uvijek se "kravata", "nausnica", "sat"... kojeg smo sami izabrali nalazi na nama. Stoga, ako smo ljubazni, "nemamo nista (posebno) od toga", ali ostaje cinjenica da smo ljubazni i kao takve nas "promatraju" i racunaju na nas.
Covjek se mora uciti i naucitisebe s ljubavlju nadilaziti, umjesto da podrhtava kod pomisli je li voljen i cjenjen.
Zabluda je iskrivljena istina. Mrznja je neuspjela ljubav. Besmisao je nijekanje smisla. (E. Lukas)