Ne znam kako,uglavnom Njenom Kraljevstvom Visočanstvu
Regini Eleni palo je na um
da svoj xx rođendan proslavi u Dubrovniku.
15 aprila 2005,tim povodom,ka drevnom gradu uputili su se već pomenuta(za volanom),naš zajednički frend i poslovni partner Wulfy,Reginina rođena sestra,i ja.
Vožnja je bila lagodna i ne duža od dva i pol sata-negdje oko
deset stigosmo i odmah se na Stradunu sretosmo sa insajderom,Dubrovčaninom,
Mikeleom.
Interesantan,inteligentan mladić,sa finim smislom za humor
sjajno nas je ugostio i proveo dubrovačkom Rivom i na koncu
odveo na karaoke party u Kraljevski klub ser Ričarda
(Lavljeg Srca?),u kom zaglavismo do ranih
jutarnjih časova.
No,krenimo redom:
Stradun noću,pride petkom,ljupka je al pomalo sablasna pojava,
ne bez neodoljivog šarma al ipak mnogo manje nego li njegova
dnevna verzija.Ipak,opet sam se divio-prije 3 godine posljednji
put navraćah-uskim uličicama,katedralama i zidinama ovog
moguće najljepšeg mediteranskog Starog Grada.
Pošto sve se zatvara u deset,sem restorana koji rade do
jedanaest-što me je iznenadilo-požurismo do Riblje pjace
(ako se tako zove)i restorančića Pescaria,šmekerskog i
istovremeno ležernog,u kom je crni rižoto vrhunski(iako
njegov nisam fan) a porcije dagnji premalene su za najest se
(ljeba,koji se uza nj i služi)...da nisam pokrao par kašika gustog
,slasnog rižota iz zajedničke zdjele Mikelea i Wulfija
ne bi se jadan sit najeo,kao što jesam.
Dok smo ćaskali,kušajući morsku trpezu,gustirao sam,
s merakom, izvrsno crno vino,Dingač,na M nešto-
deder mi pomozite da se prisjetim...
Da nas ne bi potjerali,pokupismo se i pođosmo nešto prije jedanaest,najprije u šetnju rivom,sve do mola i natrag do
nekoliko premalenih bircuza unutar zidina, no napokon nas
Mikele izvede izvan Starog Grada i povede na karaoke party,
na kom srećom nismo aktivno učestvovali(jerbo nemamo,kao Rambo,fantastične glasovne mogućnosti,iako eto otvaramo radio stanicu).Gotivna,opuštena atmosfera,začinjena s nekolike
frapirajuće jebozovne Dubrovčanke,ponukala je Wulfija na đusku
u po brzine,al ja se nisam osjetio toliko ponesenim žeravicom ,
mahom domaćih,patetičnih numerica,mada me je napalila
pojava ženskog dua izPo Ure Torture,makar koliko li Reginu ćaskanje sa njihovim blaženo pripitim urednikom Sinišom Svilanom.
Upoznah se na brzaka sa superzgodnom Petrom,bez posljedica,
al me je zapravo oduševila RASTOČENA(citiram Wulfija!),od
alkohola malne razvaljena Mare,ne toliko zgodna koliko li preSLATKA lica,sa onim blagoo izgubljenim pogledom slasno nacvrcane djeve i
tim fenomenalnim okicama očaravajuće Splićanke
koja je prosto mamila uzdahe i VAPILA za nekim finim muškarcem,
koji bi je zaštitnički privio u svoj strasni zagrljaj te
kišicom poljupćića obasuo po obrazima,očnim kapcima i već
blago otškrinutim,svo vrijeme nasmiješenim usnama boje
rumena vina(možda ga je pila?).Da nije tako loše pjevuckala,
moguće da bih probao da joj se ušunjam u gaćice i ne-
džentlmenski iskoristim situaciju,ko fol džentlmenski štiteći je
od napaljenih mužjaka koji su je pozivali na ples(nije se bunila),no
smetnju bi mi pretstavljala razumna Petra koja joj je-pitajte
Wulfija!-u jednom momentu prijateljski podviknula KAKO TE NIJE SRAM TUKO JEDNA,
KAKO SI SE MOGLA TAKO NALITI
(parafraziram-šmiram:-)
Super provod,neočekivan,sve zahvaljujući Mikeleu,
koji nas je na prava mjesta vodio,i ugostio...
U povratku,blago ošamućen silnim vinom i
pivom što sam popio,izvalio sam se na zadnjem
sjedištu auta,zajedno sa sestrom Regininom,i zakunjao
slašću umornog dilbera što ga je udvaranje
tj.cjelonoćno pjevušenje ispod balkona ljubljene
-najvjerovatnije zaspale-slatko izmorilo.
Sanjo sam tako moćan,SENSualan,seksualan,
spektakularno razvratan, naSTRAN san da me je
,pomalo,sram da vam ga ovdje pripovjedam.
Možda,MOŽDA,nekom drugom prilikom
(živite s nadom,hehe)!...
p.s.
...i gledajte PO URE TORTURE,baš kao i ja,iako niste
bili prisutni,brend new očima,i maštajte,vi žene il muškarci,
zamišljajte gore opisane scenske nastupe Petre i Mare,
s kojima je Wulfy bogme ponajbolje plesao...
Post je objavljen 17.04.2005. u 22:02 sati.