ponekad je neko sjećanje, u jednom jedinom trenutku
i lijepo i bolno, puno zadovoljstva i gorčine
prisjetio sam se sada kako je to bilo
očekivati te, nestrpljivo...vjerovati
znati da si ovdje, ali da te nema
prisjetio sam se gorkog okusa u ustima
razorne glavobolje i vrelih suza
koje su donedavno bile moje jedino društvo
a sada... sve se promijenilo, više nikada neće biti isto
rane nisu zacijelile, samo su zaboravljene
i tek ponekad isplivaju u valovima depresije
no gore od rana koje sjećanja mi nanose
jesu posljedice, imunitet koji sam stekao na lijepo
više ništa nije lijepo, sve je crno, sve je mrtvo
volio bih živjeti, ali smrt je uvijek nad mojom glavom...
Post je objavljen 10.04.2005. u 12:14 sati.