Marketing
ISTRA I SVA NJENA BOZANSTVA
Borivoj Bukva
Istra i sva njena bozanstva
Ovaj tekst nije ni znanstven ni socioloski, on je nastao kao rezultat
mog razmisljanja o pitanjima i problemima sa kojima se suocavam. Kroz
mit i simbol trazim odgovor i zelim ga iznuditi od covjeka, vas
citalaca.
Povuci granicu izmedju mita i stvarnosti, nije moguce. Sto covjek
vise prodire u nepoznato to granica stalno izmice i gubi se, ona
postaje nedohvatljiva. Douglas Davies o mitovima i simbolima kazuje:
"oni predstavljaju mostove izmedju intelekta i emocija, izmedju uma i
srca, razuma i osjecaja - i u tome su oni poput glazbe. Oboje
izrazavaju ideju i oslobadja nas odgovor na nju."
Covjek danasnjice, moderni Odisej, onaj koji osjeca svoju izvornu,
pravu zedj, koji prolazi kroz prozivljeno, stice iskustvo i viziju
nadolazeceg, ima se cemu nadati i radovati. U isto vrijeme sakupljati
bolno rastrgan svijet, zaviti istinu u tajnu, osobnu sklonost i
interes spojiti s misticnim, nije bijeg od stvarnosti, vec ocita
prisutnost te iste stvarnosti.
RIJEKA
Geografski polozaj i konfiguracija terena daju Rijeci izvanredno
vazan znacaj. Smjestena na obali Kvarnerskog zaljeva, nadomak srednje
Evrope i Podunavlja, ona izlazi na Mediteran u svoj svojoj raskosi i
lijepoti. Kronoloski je ovaj prostor naseljen u dalekoj proslosti a
datira od broncanog do u rimsko doba, svjedoci o silnoj drustvenoj
organizaciji Liburna.
Sa IV st.n.e. kljucna tocka obrambenog sustava klauzura Julijskih
Alpa, tzv. "Liburnijskog Limesa" bila je Tarsatica, cime i zapocinje
novija povijest Rijeke. Leopoldov grb, kao svoje bitne elemente ima,
ovalan stit purpurne boje, vrc sa vodom, geslo "INDEFICIENTER", glave
orla okrenute u istu stranu i nad njima carska kruna. Sveti Vid je u
Rijeci stariji od orla, ali kao zastitnik grada, kao amblem i kao lik
u pecatu.
ISTRA
Geografski polozaj je najznacajnija osobina istarskog prostora, kraj
izuzetnog znacaja i prednosti... Jadranska vrata izmedju Alpa i
Dinarskog gorja spadaju medju najznacajnije prolaze prohodnog i
prometno vaznog Europskog poluotoka.
"Porta orientale" kako su je stari rimljani zvali, povezana velikim
prolazom sluzila je kao mostobran jacima i skloniste slabijima. Na
njenom prostoru, osobito u okvirima koje smo uzeli, ocuvali su se
tragovi burne proslosti - to je jedan od najbogatijih evropskih
regionalnih muzeja." (1*)
PULA (Pola) Najstarije kontinuirano naselje (Mladji neolit
4000.g.pr.n.e.); gradine ilirskog plemena Histra iz broncanog i
zeljeznog doba; Kastel (nakon 177.g.pr.n.e.); Amfiteatar (I-II st. za
23000 gledalaca); Slavoluk Sergijevaca (I st.pr.n.e.); Porta Geminia
(II/III st.); rimski mozaik "Kaznjavanje dirke" (I st.); Augustov
hram (I st.); Katedrala (IV/V st.); Kapela crkve Sta Maria Formosa
(oko 556.g. mozaik), itd...
MUTVORAN (Faverija), nalazi ilirskog plemena Histra.
VIZACE (Nesactium) kod Valture, iz broncanog doba, u zeljeznom dobu
politicki centar (prijestolnica) ilirskih Histra, rimsko naselje.
POREC (Parentium) gradina ilirskog plemena Histra iz broncanog i
zeljeznog doba; ostaci hramova Neptuna i Marsa (I/II st.); Rimska
mreza ulica; Eufrazijeva bazilika (VI st.); Baptisterij, Atrij,
Maurov oratorij, mozaici i ciborij...
MEDULIN (Mutila), naselje Histra iz broncanog i zeljeznog doba,
rimsko naselje.
BRIJUNI otoci nastanjeni jos u prethistoriji, najstarije naselje
(2000 g.pr.n.e.), afirmiraju se u rimsko doba
LIMSKA DRAGA, Ilirska gradina (IV/II st.pr.n.e.); crkva iz VI st. Sv.
Mihovila, ta je crkva svetiliste arhandjela kulta Mihovila koji je na
obalu Jadrana dosao sa istoka, ostaci zidnih slika.
VRSAR, Ilirska gradina, rimski tragovi naselja u luci i okolici.
LABIN (Albona), Ilirsko naselje Liburna, rimsko naselje.
Gradine ilirskog plemena Histra iz broncanog, zeljeznog doba i rimsko
naslijedje u mjestima FAVERIA (kraj Pule), MOTOVUN (MONTANA), BERAM,
SUTLOVREC, PAZENATICKI, PAZIN, VODNJAN, MOSCENICE, OPRTALJ.
Gradine ilirskog plemena Histra iz broncanog doba sa sacuvanim
svetistima, kasnije rimske gradine u mjestima SV. ANGEL (kraj
PORECA), u ROVINJSTINI, MAKLAVUN, ZAMNJAK, ROVINJSKO SELO, i SOSIC.
Iz broncanog doba ilirske nekropole sa grobnim urnama pronadjene u
mjestima BERAM, BOLJUN, BUJE, BUZET (PENGUENTUM), i KOZLJAK takodjer
kasniji nalazi iz rimskog perioda.
Iz rimskog doba naselja na podrucju Istre: KASTAV (KASTRA), ROC,
BARBARIGA, FAZANA, GALIZANA, LABINCI (kod PORECA), POMER, VISNJAN,
UMAG, MARTINSCICA, VEPRINAC, i PICAN (PATENA).
OTOK CRES : OSOR, megalitski zidovi, ilirske gradine iz broncanog
doba, spominju se legende o Argonautima, trgovacke veze sa Grcima,
ostaci rimskih gradskih zidina do uvale Bijur (u rimsko doba prokopan
je i tjesnac), temelji hramova i javnih zgrada, ostaci starokrscanske
katedrale (VI st.).
Ilirsko i rimsko naselje: CRES, BELI, LUBENICE, PUNTA KRIZA, i NEREZINE.
OTOK ILOVIK, prethistorijska velika gradina na lokalitetu STRAZA.
OTOK SV.PETAR, ostaci rimskog ladanjskog dvorca (vila rustica) i
zidina benediktanskog samostana S. Petrus in Nembis (XI st.).
OTOK LOSINJ, u M.LOSINJU ostaci iz rimskog doba.
OTOK KRK, u KRKU jos u neolitu istarski Liburni nastanili otok,
rimske terme (I st.), starokrscanska bazilika (V/VI st.). Pred Krkom
(49.g.pr.n.e.) odigrala se pomorska bitka izmedju Cezareve i
Pompejeve flote.
VRBNIK, naselje iz ilirskog i rimskog perioda.
Iz rimskog perioda naselja: CRES, JURANDVOR, KOSLJUN i BASKA.
Ostala mjesta iz ilirskog i rimskog perioda na podrucju Kvarnerskog
zaljeva: BAKAR, KRALJEVICA, SENJ, GROBNIK, NOVIGRAD i N.VINODOLSKI.
Spilje sa prethistorijskim nalazima u Lovranskoj dragi Permanima.
"Ne gubeci se u nagadjanjima kroz neizvjesna povjesna vremena,
istaknimo najvaznije momente. Polozajem i klimatskim prednostima
anticka Pula "Pietas Julia" sluzi rimskim legijama kao mostobran,
zimsko oporaviliste i uporiste. Monumentalnost spomenika svjedoci o
svemoci i privilegijama rimske soldateske. Umjesana Venecija koristi
se razlicitim metodama da dezorganizira i zadrzi prodor germanskih
feudalaca i ne dozvoli izbijanje i stabiliziranje na obali. Ojacana
Austrija razbija venecijanske spletke i izbija na more, a u skladu s
tadasnjom vojnom tehnikom koristi se Istrom da bi osigurala svoje
pomorske pozicije..." (2*)
KOZA NA GRBU ISTRE
Iskazati sadasnju i povijesnu bit istarskog bica kroz KOZU kao svoj
simbol, nije slucajno izabran. Njena odlika u jednostavnosti,
pitomosti, darezljivosti, cistoci, jasnoci i bistrini. Svojim
prirodnim, urodjenim svojstvima pokazala se ziteljima ovoga kraja kao
najprilagodljivija i najkorisnija. Njeno arhetipsko podrijetlo, vazan
je dio naseg razmisljanja, duhovnog oblikovanja i snage u izgradnji
demokratskog drustva. Istra je ovim ucinila dodatni akt znacajnog
ucvrscivanja svog identiteta.
ZAGONETNA ISTRA
Od davne proslosti do nasih dana Istra predstavlja kljucni i
promjenjiv prostor. Bilo da se ime veze uz Hiperborejce, Odiseja, ili
legendu o Argonautima koji su dosli Dunavom (Isterom), takodjer za
Ilirska plemena Histre ili Liburne, ne mogu se sagledati poceci
naziva ni zivota na ovim prostorima.
Grcki mit o Argonautima, govori da su heroji moreplovci (Heraklo,
Kastor i Poluks, Orfej i dr.) pod vodstvom Jasona brodom "Argo"
otisli na Kolhidu po zlatno runo. Izmedju ostalog, zlatno runo bilo
je objeseno o drvo u Svetom gaju boga Aresa, a cuvao ga je divovski
zmaj. Medeja je carobnom vodom poskropila i uspavala zmaja, tako lako
Jason skine runo sa stabla i s Medejom ukrca na brod Argo... U
povratku oni odluce da se vrate Dunavom, i od tada pocinju
visegodisnja lutanja i stradanja Argonauta, na svom putu, u mitu
spominje se i grad Osor.
"Pokusavajuci prodrijeti u daleku proslost kroz grcku mitologiju,
engleski povjesnicar i pjesnik Robert Graves tvrdio je da je otok
Losinj, smjesten nasuprot Opatiji, legendarni otok Kirka, na koji su
najprije pristali Jason i Medeja vracajuci se s Crnog mora sa zlatnim
runom i mnogo godina kasnije, heroj Odisej u toku svojih lutanja
raznim morima. Jason i Medeja dosli su do obala sjevernog Jadrana
posto su presli Dunav i Savu, a na Losinj su stigli prolazeci kroz
danasnju Opatiju. Od Medeje je dobio ime jedan od bisera na ogrlici
opatijske rivijere, Medeja (Medveja), a podzemni potoci koji se
ulijevaju u more u ovom dijelu obale bile su Medejine suze..." (3*)
"U povjesti Herodota iz Halikarnasa (veliki grcki povjesnicar, zivio
485.-425. god.pr.n.e.) moze se naci u vezi s Hiperborejcima (tzv.
ljudima koji su zivjeli iza daha bure), da o njima najvise znaju
stanovnici "Dela", koji tvrde da su Hiperborejci uvijali svoje
zavjetne darove u psenicnu slamu i slali ih Skitima, a od Skita
dospjeli su ti darovi susjedima, i tako od naroda do naroda, dok nisu
dospijeli daleko na zapad do Jadranskog mora, a odatle na jug u
Grcku..." (4*)
Inspiriran Istrom, a kazu da ju je posjetio i Jules Verne, francuski
knjizevnik, autor bogate fantazije koji je predvidio mnogo otkrica
suvremene znanosti i tehnike, u jednom svom romanu opisuje podzemlje
Pazinskih jama.
SLAVENSKA BOZANSTVA
Arijac je pripadnik pete Rase Majke, nasljednice Atlantide.
H.P.Blavatsky tu rasu opisuje kao evropsku, bijelu, nastalu u
kvartaru (Tajna doktrina, sv.III).
"Arijski (lingvistika) = indoevropski, ariofon. Indoevropskim
nazivamo porodicu jezika kako ju je izdvojio F.Boop (Usporedna
gramatika indoevropskih jezika, 1833, izvornik na njemackom drugo
izdanje 1885-1889, u V sv). Indoevropska jezicna grana ukljucuje
slijedece grane: hetitsku, indijsku, iransku, toharsku, armensku,
trackofrigijsku, grcku, ilirsku, albansku, italicku, keltsku,
germansku, balticku i slavensku. Indoevropski narodi su s jezikom
prenosili i zajednicku ideologiju..." (5*)
Podrucje Istre prije Slavena bilo je nastanjeno narodima raznog
podrijetla, od starosjedioca toga vremena, onih koji su se
asimilirali sa starosjediocima, koji su u svojim osvajackim pohodima
prosli Istrom, ili se nakratko zadrzali, bili su to: Keramicari
Trake, Iliri (Liburni i Histri), Heleni, Etruscani, Kelti, Rimljani,
Huni, Goti, Bizanti, Longobardi, Avari, Franci,
Mleci, Germani, Austrijanci i drugi.
Tragovi stare indoevropske religije, nalaze se u religijama svih
evropskih naroda. Slicnosti, dakle, izmedju religija pojedinih
evropskih naroda ne treba odmah smatrati kao neki utjecaj, pozajmicu
ili originalnost. Svakako dolazak Slavena, Hrvata u nase krajeve imao
je vrlo vazne posljedice. Svi Liburnijski gradovi i gradovi Histra
ubrzo se posve slaviziraju tako da je stari romanski jezik kojim su
stanovnici govorili posve nestao i jedva mu nalazimo traga u
toponimima. Tarsatica kao i Istra nastavili su zivjeti u novim
uvjetima i novim okolnostima.
"Slavenska mitologija je politeistickog karaktera ali zato ipak ima
jedno vrhovno bozanstvo, jednog boga bogova, kome su potcinjeni svi
bogovi." (6*)
"Vjerovanje u vrhovno bozanstvo, u boga bogova (Deus deorum),
postojalo je jos u indoevropskoj zajednici svih evropskih naroda, a
izrazeno je u sanskrtskom jeziku sa rjecju "dyaus pita". Ovo
nadbozanstvo zadrzalo se u mitologijama svih evropskih naroda i to
kod Grka pod imenom Zeus, kod Rimljana Jupiter i kod starih Germana
Tuiz; kod Njemaca Ziu. U mitologiji starih Slavena nalazi se pod
imenom SVAROG ili PERUN." (7*)
Perun, gospodar gromova, bog, koga svaki kronicar spominje, koji se
najvise odrzao u folkloru, pripovjetci i pjesmi svih Slavena, koji je
ostavio tragove na osobnim imenima, na imenima sela, planina i
biljaka. Za direktnog nasljednika Peruna mozemo posve slobodno
smatrati Sv. Iliju.
Ostala bozanstva starih Slavena bila su: Svetovid (Svarozic), Dazbog,
Volos, Vales, Triglav, Stribog, Simargl (Zimogonja), Mokasa, Radgost,
Trojan, Rudjevid, Gerovid (Jarevid), Porevid, Pripegala, Podaga
(Pogada), Jula, Crnbog (Crt), i drugi.
Slavenska bozica bila je Vesna, Devana ili Morana, kao i mnoga druga
lokalna bozanstva.
Na jednom mjestu Vladimir Nazor pjeva Crtu: "Gle mrtvacki pokri odar
/ sirno polje / vihor huji kroz gudure i kroz gaje / navjescuje
zemlji Crt je sada vladalac i gospodar."
VELI JOZE
U Istarskom narodu bile su poznate pjesme o orijasu Dragonji.
Dragonja je prema narodnom vjerovanju bio prvi vodja istarskih
divova, zapravo istarskih Slavena, pa ga narod spominje kao
Kralja."(8*)
Kako je slucaj vrlo cest u religijama mnogih naroda, tako je i nas
Dragonja najvjerojatnije zmajski sin. Najbolji junaci potjecu od
zmaja, koji se javlja kao bozanstvo u ljudskom obliku, i smrtne zene
ili djevojke. Sin posljednjeg motovunskog diva Dragonje zivi i dan
danas, onda se dijete zvalo Gorazd, sada odrasli div zove se Joze -
Veli Joze. "...Gorostas roni nogama u pijesak, kroci prema kopnu...
Ide polako navise: dize se iz mora obasjan prvim tracima suncanim,
okrunjen pjenama, ovjencan algama, ispravan kao kakav morski bog...
Strah i trepet zavlada o Spasovu po gradovima i plemickim dvorovima
istarskim..."(9*)
"Tako i mlecanin barun Bracciduro podrugljivo istarskog kmeta - diva,
prozva Polifemom (kozar Polifem - jednooki div iz Homerovog epa
"Odiseja" koji na osamljenom otoku timari ovce.), kada rece: Ti su
divlji kmeti praunuci kozara Polifema. Nisu dostojni da se s njima
mjerim..."(10*)
ISTARSKI ZMAJ
"Zmaj na starom Istoku predstavlja dobrostivo bozanstvo povezano s
elementom vodom, ali je u krscanskoj kulturi simbol Sotone. Latinska
rijec "Draco" znaci zmaj i zmija, pa se oni zato naizmjenicno i
prikazuju. Okovan zmaj, ili pobijedjen, simbolizira pobjedu nad zlom.
Zato se
pojavljuje pod nogama Djevice Bezgresnog
Zaceca (Djevica Marija)." (11*)
Isprva je zmaj bio naprosto velika zmija, zmijurina (falicki simbol
koji se povezivao s bozicom zemljom u plodonosnim obredima prvobitnog
covjeka), u klasicnoj se skulpturi Cerera (Demetra) prikazuje kako
drzi zmiju u svakoj ruci. Takodjer Cerera vozi kola koja vuku zmajevi.
"Nekoc su zmija ili zmaj slavili kao kozmicko majcinsko krilo koje u
sebi skriva svemir, kao prsten zivota koji nema ni pocetka ni kraja i
svu mnogovrsnost povezuje u cjelinu. Velika boginja prethistorijskih
vremena slavljena je u obliku zene sa zmijskom glavom... Zmija ostaje
pratilica majke svijeta. Zmija se javlja kao zastitnica zivotnog
izvora i cuvarica posljednjih tajni. Ona raspolaze zemaljskim
znanjem, znanjem sto ga daju nagoni i koje prodire kroz sve pregrade
prostora i vremena. Iz nje govori mudrost prirode koja sve zna
unaprijed. Zbog toga su bogovi nekoc slusali njezin savjet. Mitski
kraljevi nazivali su zmiju svojom praroditeljicom."(12*)
Zmaj je atribut ratnika, atribut je personifikacije BUDUCNOSTI,
RAZBORITOSTI (budite dakle mudri kao zmija ili zmaj), simbol je
LOGIKE.
"Junacke legende, kao i mitovi, puni su opisa svladavanja nemani,
narocito zmajeva... Zmaj je obicno svladan u pravom okrsaju,
istovjetnom davnim herojskim borbama, ali je jos cesce pobjeda
postignuta nekom mastovitom i mudrom smicalicom... Lukavstvo je
oduvijek bilo zanimljivo za mitologiju i junacke legende..."(13*)
"Mit iz Aveste o pobjedniku divu Krasaspi nad zmajem, u Indiji je
opjevan pod imenom Indra i Vritra, a u zapadnom Iranu (Mediji) kao
Threataona i Azida-haka (Azi Dahake)..."(14*)
"Cesto se vjerovalo da sveci mogu vladati divljim zivotinjama i na
religioznoj razini tako je simbolizirana sposobnost krocenja fizickih
strasti odricanjem, ali je isto tako pruzena mogucnost izmisljanja
zivopisnih prica... Sveti Mamis sa Cipra na ikonama je prikazan kako
jasi lava i uz sebe vodi janje (kao "malo dijete" kod Izaije)...
Sveti Patrik kroti zmije... Najcesce ubijaju zmaja - pretpostavlja se
da postoji cetrdesetak svetaca (samo u rimokatolickoj crkvi, ne
racunajuci ortodoksne) koji su u toku zivota svladali zmaja. Cak i
zene sveci uspjevaju ubiti ili ukrotiti neman (opasuju ih vlastitim
pojasevima koji simboliziraju nevinost ili im pokazu kriz). Drugi ih
pobjedjuju u borbi, kao sveti Juraj, na primjer. Neki ih svladavaju
molitvama, skropljenjem svetom vodicom ili jednostavno ostrom
zapovjescu. Poistovjecivanje zmaja s djavolom (zasnovano na
Otkrovenju, 20,2) preplavilo je hagiografije i religioznu umjetnost,
obogaceno motivima iz narodne predaje (spasavanje princ
eze npr.)...(15*)
Na Brijunima je nepobitno dokazano da je zivio jedan dinosaur prozvan
IGVANODONT. Potvrdjuju to otisci stopala i kosti, nadjeni na obali
arhipelaga. Dinosaur, brijunski gmaz Igvanodont, zivio je prije
90-100 milijuna godina.
Megalitski crtezi iz Nazce do danas nisu razjasnjeni, oblici
zivotinjskih figura isklesanih na visoravni: strucnjaci tvrde da nisu
mogle da budu uradjene bez perspektive koja se dobija sa velike
visine. Po nekima su astronomski atlas, drugi pak tvrde da imaju
magnetski karakter itd...
Nasa Istra nije se morala crtati, njen izgled gotovo u potpunosti
odgovara glavi zmaja. Stari kartografi znali su za zmajeve i po
pravilu su na karte unosili njihove crteze.
"To je sve sama pustinja, puna zmajeva i guja ", pise na jednoj
staroj karti...(16*)
Cuvari grba LAV i ORAO oznake su podloznosti. Dvije trecine grbova u
Evropi su lavovi. A orao i kriz zajedno sa lavovima nosi devedeset
posto grbova. Nenad Labus iznosi: "Medju starim Helenima orao
predstavlja jedno od pojavnih oblicja najvaznijeg i najveceg
obitavaoca Olimpa, boga sviju bogova - Zeusa. Orao je Gro - Movnik
raskrinjen s munjama u kandzama... Od Zeusa na Jupitera nit njene
sadrzine (znacenja) dalje vodi na Rimsko carstvo, pa na cara, potom
se dijeli na Habzburge i Njemacko carstvo. Prvi ogranak dalje vodi na
Austrijskog cara te danasnju republiku Austriju, a drugi preko
Prusije na Njemacku kraljevinu, Weimarsku republiku, Treci Reich do
danasnje Republike Njemacke. Naravno, izgled orla mijenja se, bas kao
i znacenje, ali izricito poznavanje na prethodna stanja daje nam
pravo govoriti o razvoju istog simbola."
Mitovi o zmajevima ili azdajama zive i danas u mnogim krajevima
svijeta, spadaju medju najstarije, najtrajnije i najrasirenije na
svijetu. Prvi prepoznatljivi zmajevi medju arhetipovima potjecu iz
Sumerske kulture, odakle su prenijeti na Zapad u Europu i na Istok do
Kine i Indije. Na starim legendama izrastaju nove price o vjecnom
suocavanju covjeka sa azdajom, pravde sa nepravdom, dobrog sa zlim.
Dok na Zapadu zmajevi predstavljaju pretezno simbol zla, na Istoku ih
smatraju korisnim i vrijednim postovanja, oni su ujedno simbol veze
izmedju zivih i nezivih stvari.
Novu dimenziju dobivamo kroz jos uvijek dovoljno neistrazenu
etnogenezu, etnokulturu i antropologiju upotrebom simbola. Zasto
svemu ovome uz postojecu dragu nam KOZU ne bi pridodali i istarskog
ZMAJA kao protutezu Rimskim ili Habzburskim orlovima, Venecijanskim i
Britanskim lavovima.
ZEUS I HERA
"Bajka pripoveda da su ljudi pali na tlo, svladani srecom i bojazni
kad je Prometej donio na zemlju vatru sto ju je ukrao bogovima.
Slicno se dogodilo i u nasim danima kada se u pustinji Arizone munja
prve atomske eksplozije uzdigla na nebo, usplamtjevsi pet tisuca
metara visoko. Jedan jedini krik (govori se u izvjestajima) prekinuo
je tom trenutku tesku sutnju. Ljudi su se smijali, plakali i molili.
Potreseni do dna duse, oni su tako pozdravili cas rodjenja novog
svijeta." (17*)
Porastom moci i sila sto ih je oslobodio covjek, rasla je i
ugrozenost njegova zivota. To osvajacko djelo oslobodjena covjeka,
sada vec potajnim vladaocem propisuje kako da djeluje, jer covjek je
vec odavno izgubio moc upravljanja tim silama. Suprotstavljene svom
tvorcu, covjeku koji ih je zazvao, one djeluju demonski. Mi ih
dozivljavamo kao demonske. Od covjeka se sad ocekuje odgovor i
odluka. Napokon, kod njega se probudila svijest, s osjecajem sve
prisutnije izgubljenosti u svijetu, on cezne da se vrati natrag u
sigurnost majcinog krila koje obuhvaca sve. Vjera u jednog gospodara
i vladara svijeta Zeusa koji sa svog dalekog bozanskog prijestolja
vlada svijetom, sto mu je podlozan, zasjenila je sliku velike majke
zemlje, bozice Here. Onog momenta kada je junaku Tezeju poslo za
rukom da svlada Molaha, veliku podzemnu neman koja prozdire ljude,
covjek je najavio novi zivotni poredak pred kojim je morala uzmaknuti
cijela epoha povijesti svijeta. Takvo novo poimanje svijeta zam
jenilo je kult majke zemlje koji je slavio kruzni tok zivota sto se
uvijek iznova obnavlja. Time je covjek ucinio sebi neoprostivu gresku.
Uvijek je bilo i bit ce - "iznova se pokazuje da sile koje su
svrgnute s prijestolja i kojih su se ljudi odrekli zive i djeluju
skrovito dalje, kako bi jednog dana opet zatrazile svoje pravo. Tako
je bilo i ovdje: u misterijskim religijama grcko - rimskog starog
vijeka, bude se majcinska bozanstva, pradavnih vremena u novi zivot.
Pogotovu se u Indiji i Kini nije posve izgubilo znanje o polaritetu
velikih zivotnih sila. Tako u usporedbama i legendama stoji da bogovi
mogu upravljati razvojem svijeta, ali im je uskracena moc nad
iskonskim snagama. Tu poslednju tajnu poznaje samo velika boginja. Ta
ona je sama ona praiskonska sila iz koje izviru svi oblici." (18*)
"Danas, moderan covjek sve gleda sa stanovista rijeke, nista ne
ostaje, rijeka tece, ne moze se ponoviti. Stari narodi naprotiv, za
njih je vrijeme krug koji se sam po sebi okrece natrag donoseci ono
sto je proslo. Kako ne dolazi nista novo, tako se ono i gubi. Covjek
je doduse uhvacen u tom prstenu vremena ali je istodobno u njemu i
osiguran. Sto god poceo, vec je bilo mnogo puta zapoceto u toku eona.
Tako je i sva povijest samo stalno opetovanje mitske povijesti
svijeta cija su zbivanja neprekidna sadasnjost, pa se samo u
redoslijedu izvrsenja razdvajaju kao ono sto je proslo, ono sto se
zbiva sada i ono sto ce se zbiti... Takvo ponavljanje bilo je smisao
i sadrzaj gotovo svih obreda i kultskih akcija. Pomocu njega je
kozmogonija koja stoji iznad vremena ulazila u ono "sada i ovdje"
svakog sata, pa je tako svakom trenutku davala vjecnost. Kult u kojem
je svatko sudjelovao nije pratio zivot vec je naprotiv bio oblik u
kojem je taj zivot bio izliven i u kojem su ga ljudi dozi
vljavali." (19*)
Covjek je tvorac nove stvarnosti, kulture i civilizacije, vladarem
svih bica, mora se zastititi pred prirodnim silama, da ne bi steceno
bilo zauvijek izgubljeno. Stoga je potreba i krajnje vrijeme da se
ritam cjelokupnog ljudskog roda prilagodi velikom ritmu prirode.
Potrebno je i previse uzdiglog Zeusa napokon vratiti Heri,
prizemljiti ga, uciniti pomak u kruznom toku kojeg osjecamo i
shvacamo. To bi bio najispravniji odgovor i odluka covjeka u ovom
trenutku njegove stvarnosti. Uvijek kada je trebalo primiti tajnu
posvetu i sjediniti se s praslikama zivota covjek se vracao u krilo
majke. Da li je to danas moguce? Nova era Vodolije u koju smo usli,
govori nam da je to ipak moguce. Sukob sila, koji vlada zivotima
ljudi izrazen kroz vladara svijeta i oca bogova Zeusa i njegove zene,
prastare boginje Here treba izmiriti i staviti pod kontrolu.
BOZICA MAJKA
Dobro nam je poznato da je nas planet Gea u opasnosti, sav zivot na
njemu moze nestati. Ekologija poducava da je citava Zemlja dio nasega
"tijela", te ga moramo nauciti postivati kao sto postujemo sami sebe.
Potrebno je ozivjeti postovanje i ljubav prema zemlji, ono sto
osjecamo prema sebi trebamo osjecati i za sve druge zivotne oblike.
"Zaista, i Zemlja je zivo bice, celija zivota u beskrajnom Bozanskom
tijelu. Ona, kao i mi ima svoj put - ali sastava veoma razlicitog od
naseg: njeno tijelo ne krvari, ali iz njega covjek izvlaci neophodne
sastojke za svoje vlastito. Ona ima srce svoje ognjeno, eruptivno
srediste koje je pod velikim pritiskom; sokove (naftu), unutarnju i
spoljasnju krv (lavu, magnetske fluidne i rijecne tokove),
cirkulacioni sistem (telurske struje), limfu (mora i oceane), ritam
zivljenja i disanja, osobnu dusevnost i osjecajnost, emotivnu snagu
koju covjek tesko podnosi, svoju karmu." (20*)
Gea se budi, ona postaje svjesna sebe, otkriva sebe, i upozorava nas!
U jednom momentu prilikom obreda sjedinjenja sa Zemljom, Mario
Mercier osjeca Zemlju i kaze da mu se priblizava, dodiruje mu celo.
Kao da ga preplavljuje talas snage, koji mu je sasvim razbistrio
svijest. On navodi: Osjecam, medjutim, da negdje iza nje zivi Zvijer
koju ona zrtvenim darovima uspijeva da zadrzi vezanu za to mjesto: a
ta se Zvijer hrani svim postojecim, cak i sa njom samom, i stalno se
razmnozava sama od sebe; nazivaju je i Zmajem, Azdajom.
"Kad bi se u proljece priroda probudila na novi zivot, proslavila je
velika majka Zemlja mati svega zivoga, svetu svadbu sa svojim
mladenackim ljubavnikom. Kad su dozreli plodovi i kad je pozeto zito,
morao je taj mladi bog umrijeti zajedno sa ljetnom vegetacijom. On se
vraca u krilo Zemlje kao sto se vracalo sjeme biljki, odlazi u
podzemlje u carstvo mrtvih, iz kojeg narednog proljeca opet uskrsava
u vjecno jednakom kruznom toku. Ponavljajuci na ravnini svoga zivota
to mitsko zbivanje koje nije poznavalo vremena, covjek je ispunjavao
i smisao svog postojanja... Sto je covjek onda dozivljavao nisu vise
bila "zbivanja u prirodi" kao sto mi to shvacamo, vec cinom velike
drame, svjetske drame, u kojoj je covjek i sam igrao." (21*)
Ilirski kultovi (Histra i Liburna) kao i kultovi naroda (Kelta,
Rimljana, Huna, Gota, Avara, i drugih) ostavili su vise tragova u
religioznom i magijskom vjerovanju Slavena, odnosno Hrvata na
podrucju Istre.
"Slaveni su zatekli prilicno brojno starosjedilacko, neromanizirano i
poluromanizirano stanovnistvo koje se bilo povuklo pred Rimljanima, a
onda pred barbarskim narodima, u nepristupacne krajeve. S njima su se
dosavsi na ovo tlo Slaveni u toku stoljeca asimilirali i tako u svom
narodnom entitetu sacuvali ostatke starih Ilira. Cini se da je
ilirski starosjedilacki elemenat imao veoma vaznu ulogu u formiranju
kulturnih, somatskih i psihickih osobina slavenskog zivlja u tim
krajevima danas zivi." (22*)
Prisutna je dominacija kulta VELIKE MAJKE, koje su stvorile
mnogobrojne predindoevropske neo-neoliticke populacije. Dolaskom
indoevropljana, Helena, Kelta, Rimljana, Ilirski simbolicki sustav
nije se bitno promijenio, s tim sto su ga prilagodili, odnosno
identificirali sa bozanstvima iz rimskog panteona, prilagodjavajuci
tako svoju staru religiju novonastaloj situaciji.
"U Istri naprimjer pojavljuju se imena niza lokalnih bozanstava koje
necemo nigdje drugdje vise susresti. To je bozica Eia, pa Melesocus,
Boria, Iria, i dr. Na teritoriji Liburna pak susrecemo druga
bozanstva kao Anozotica, identicna je Veneri, pa Ica, u ciju je cast
bio podignut jedan spomenik u staroj Flaoni (Plomin) u blizini izvora
koji se i dandanas po toj nimfi zove Ika, zatim bozice Iutossica,
Latra, Sentona i dr." (23*)
Ostaci Dianina kulta u Ilira, tocnije kulta domace boginje Thane,
nalazimo sve do danas vrlo zive, sto na svoj nacin govori kako je
znacenje te bozice bilo u prapovijesno, rimsko i medju starim
slavenima veoma znacajno.
"Zapadnoslavenski bogovi bili su ratnicki i sveznajuci. Ovo drugo
svojstvo bilo je izrazeno na kipovima koji su imali nekoliko glava i
lica... Ideja o viseglavim bogovima uistinu je slavenska..." (23*)
Ta bozanstva bila su Svantovid, Triglav, Porsevit i Trajan. Uzimajuci
u obzir navedeno, ne dovodeci u neravnopravni polozaj ni jednu od
slavenskih bozica: Vesnu, Ladu, Devanu, Moranu, kao i Mariju Djevicu,
sacinio sam tri cjeline prema tri vida bozica, i to: Bozicu Djevicu,
Bozicu Majku i Bozicu Preobrazbe.
BOZICA DJEVICA (MARIJA DJEVICA)
U Hrvatskom narodu opjevana u pjesmi "Bajna Djevo kraljice Hrvata",
proistekla je iz klime vjerskog zara, ocitovana u vizijama mistika,
kao plod molitve i nadahnuca. Ona je odraz bica Crkve, simbol same
Matere Crkve, koja u svojoj neiskazivoj mudrosti upravlja ljudskim
rodom.
Bozici Djevici posvecen je istocni rubni dio istarskog poluotoka i to
upravo Rijeka, na domak prekrasne Liburnijske obale. Grad koji svojim
polozajem na samom vrhu Kvarnera oplahivan plavetnilom mora i neba,
oivicen obroncima Ucke, Grobnickih alpa i Velebita, cini zatvoren
energetski sustav i djeluje kao utjelovljena zaokruzena cjelina. Grad
Rijeka sa svojom okolinom simbolizira univerzalnu cjelinu odvojenu a
ipak neraskidivo vezanu za Istru.
BOZICA MAJKA (VESNA I DEVANA)
Obozavati i slaviti jutarnje sunce, jasan svjetao dan, vedro godisnje
doba, znaci slaviti Vesnu. Vesna je boginja proljeca. Devana je kao i
Vesna, boginja proljeca, a uz to jos i boginja plodnosti.
Usporedjujuci je sa Dijanom ili Venerom, Devana je simbol Zemaljske
plodnosti ili kozmicke energije. Naizmjenicno se nadopunjavaju,
neraskidive u svoj svojoj raskosi, sveznajuce samostvoriteljice
zivota, po potrebi na svjetlo dana izbija jedna ili druga kao nacelo.
Darezljive zastitnice zetve poput (Demetre u Grckoj, Izide u Egiptu),
smjestile se u srce Istre na brdo Motovun i tako sireci se krajolikom
simboliziraju izobilje zivljenja. Motovun je jaka energetska tocka,
trece oko Istre, iz kojeg izviru sile sto podsticu zivotne procese.
Njegova je uloga slicna funkciji maternice, sireci se i na ostala
mjesta unutarnje Istre.
BOZICA PREOBRAZBE (LADA I MORANA)
Predstavljaju pripadnice tradicionalne knjizevnosti. Isto tako
sveznajuce bozice, u svojoj preobrazbi simboliziraju proces smrti
(Morana), regeneracije i ponovnog radjanja (Lada), odnosno
samospoznaje. Zlo bozanstvo Morana jeste boginja zime i smrti.
Sjecanje na Moranu ili Moru ocuvalo se do danas u nasem narodu. Poput
drugog ja, Lada, Bozica preobrazbe za razliku od Morane, pretvara se
u bozicu ljubavi i plodnosti (poistovjecena Afroditom ili Venerom).
Takodjer u svojoj daljnjoj preobrazbi poistovjecena je i sa Minervom
i Atenom, koje predstavljaju bozice zanata i mudrosti.
Pula, stari neolitski grad, centar svih proteklih zbivanja kroz
stoljeca, zadrzava funkciju preobrazbe zivotnih energija "nazad" u
njhovo izvorno duhovno stanje. Pri tom sudjeluje i ostali niz mjesta
prema Motovunu i Rijeci.
Koristena literatura:
KNJIGA O ISTRI, Skolska knjiga, Zagreb 1968. (1*,2*)
OPATIJA OAZA LJUBAVI, Giacomo Scotti (3*)
TROJA KAKO JE STECI, dr. Mithad Kozlicic (4*)
USPOREDNA GRAMATIKA INDOEVROPSKIH JEZIKA, izvornik na njemackom,
drugo izdanje 1885-1889, u V sv.), F.Boop (5*)
MITOLOGIJA DREVNIH SLAVENA, Spasoje Vasiljev (6*,7*)
VELI JOZE, Vladimir Nazor (8*,9*,10*)
RIJECNIK TEMA I SIBOLA U UMJETNOSTI, James Hall (11*)
PRETHISTORIJSKE KULTURE, Gert V.Natzmer (12*,17*,18*,19*,21*)
EVROPSKA MITOLOGIJA, Jacgueline Simpson (13*,15*)
TKO SU I ODAKLE HRVATI (revizija etnogeneze) (14*)
CASOPIS TAJNE, br.13. (16*)
OBREDI NEBA I ZEMLJE, Mario Mercier (20*)
ILIRI - prapovijest, zivot, kultura, Aleksandar Stipcevic (22*,23*)
U Rijeci, 23.rujan 1994. Borivoj Bukva
Post je objavljen 09.04.2005. u 21:09 sati.