Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/marezd

Marketing

34. Reciklaža

U subotu me teško bilo izvući iz kreveta. Slobodno jutro najrađe bih bila provela valjajući se po toploj postelji u zamračenoj sobi razmišljajući o nekim lijepim stvarima. Recimo, kako bi lijepo bilo da me probudi miris kave koju mi je u krevet donio neki dobar frajer s kojim sam večer prije izmjenjila nježnosti. Netko do koga mi je stalo, da me poljubi poljupcem u vrat da se naježim kad osjetim njegov dah. Ali umjesto toga, probudio me poziv prijateljice s kojom sam se dogovorila za jutarnju kavu.
I nije mi se nešto išlo na tu kavu jer sam znala da ću morati slušati priče o tome kako se još nije udala, kako još ne fura bebača u kolicima i gledati njen prešućeni očaj kako je svaka gradaska šlapa to uspjela osim nje. Ali… što se mora nije teško, barem tako kažu, a ja sam nekako naviknula biti svakome rame za plakanje, pa mi je nekako bilo normalno da budem i njoj.
Dosadilo mi je slušati njene kritike za povremenih druženja kako mi je kosa neuredna, kako ne pazim na sebe, kako bih mogla uloviti nekog frajera da se sredim, tako da sam po izlasku iz tople postelje automatski otvorila ormar, uzela robicu, požbukala facu svim preparatim i nakrcala tonu šminke. Nakon nešto više od pola sata sjela sam u svog puntića, napravila đir do Borika za relaksaciju, da se pripremim na možebitnu torturu koja me očekuje i otišla po nju.
- Znaš šta, da sam znala da ćeš se tako obuć, ne bi ja išla s tobom u grad, sad će svi bacat oko na tebe, rekla mi je, a ja sam je blijedo pogledala.
- Stara, imam čizme stare ko biblija, hlače sam platila 80 kuna, đins jakna je izašla iz ormara nakon pet sezona, torbu vučem svaki dan na posao, jedino su naušnice nove, konfekcijske za 40 kuna i nemaš beda, bit ćeš zvijezda Kalelarge, kao i obično kad izađeš sa mnom na kavu, rekla sam joj kad sam je vidila s tisućicom eura robice na sebi.
Poznavajući je, probudila se u 8 da bi se lickala do 10 i pol kad smo se dogovorile da dođem po nju. Moja Damica, kako je znala da je zovem, uvijek ima potrebu biti u prvom planu i uvijek bira nekog tko lošije izgleda za izlaske. A kako sam ja opet u fazi «bašmebriga», mislila je da ću nesređena izaći u grad. Očito sam joj malo račune pomrsila, ali neće joj svijet propasti zbog toga.
Miris probuđenog proljeća na Kalelargi me odmah razbudio i požalila sam što nisam već mjesecima subotom otišla na kavu. Vidjela sam sve napirlitane sponzoruše u điru, a onda nam se pridružila jedna od njih za kavicu. Usput sam doznala sve nove tračeve, tko je s kim, tko je koga otkantao pa se pomirio, tko je napumpao cice, tko usta, tko srezao nos… Jedna je od njih prošle godine došla pukim čudom do solidne čvrste četvorke, a kako su informatori rekli tog jutra na kavi, prekinula je s dečkom pa joj je došao doma na vrata da joj vrati lovu za cice… A ja naivna vjerovala njenoj priči da su joj toliko narasle od anti-bebi.
Jedna je rasna plavojka za kojim su se svi okretali povećala usta i sad ih ponosno pokazuje, ali ne bi priznala da je bila po silikon, nema te love na ovom svijetu. Ali misija je uspjela, jer je napravila đir s frajerom za kojim je slinila…
Čula sam i trač da su dva najeksponiranija Zadranina zajedno iznajimila stan, što je odmah povuklo priču sa sobom da se ševe. Nije mi jasno što ne puste ljude na miru, ako im je dobro zajedno, što nekoga briga ševe li se oni ili ne… Svatko ima svoje veselje, a ako im je dobro, zašto ne. Uostalom, to je njihova privatna stvar, pa zašto ne bi lijepo podijelili stanarinu i spojili ugodno s korisnim.
Srela sam i super frenda koji me u prolazu nije prepoznao, zato što sam se slickala.
- Na kojim si ti drogama u subotnje jutro? Što ti se dogodilo kad si takva izašla u grad? Ili si na «nečemu» ili si snimila nekog komada, rekao mi je u čudu, a da je samo znao kako su me čizme nažuljale…
- Ma ni na čemu sam čovječe, osim na kavi. A dobro sam raspoložena jer nam stiže proljeće, a osim toga sam vidjela što sam za zimskih dana propustila na špici – gomilu silikona, lažnog glamura, brdo tračeva i glume. Jebote, da su ovi s GTV-a pametni snimali bi Zadarski glamur i povećali gledanost…
Nisam se mogla koncentrirati na Damine gluposti, rekla sam joj da joj je najpametnije dati oglas u Arenu u Vrtuljak ljubavi, ali tek kad proljeće prođe jer se možda i njoj posreći da si nađe frajera. Mislim, bilo je to okrutno, ali istinito od mene. Možda i jesam malo pretjerala, ali prelijep je dan bio da bih se mogla zamarati nečijom kuknjavom. Osim toga, najlakše je skupiti frajera. Izađeš u subotu vani, nabaciš fakerski osmjeh i samo trebaš izabrati. Pa barem je svima jasno da ovim gradom šetaju samo pizdopatnici i kurcopatnice, a ako ti je baš baš do ševe, toga za jednokratnu upotrebu ima uvijek na pretek, pa tko voli nek izvoli.
Navečer sam samu sebe izvela na rock svirku na jedno zabačeno mjesto, a na kraju je ispalo da je bilo više gay-okupljanje nego rocka. Ali bilo mi je super, znala sam da me nitko neće tlačiti i maltretirati. Javila sam se poznanicima, popila cugu s njima, pohvatala tko je s kim i sve pet. Svi sretni i zadovoljni, što je najbitnije. Nekako mi je super što nam grad postaje sve liberalniji po svakom pitanju. Sponzoruše i gradski šminkeri su u jednom konglomeratu, gay populacija u drugom, alternativa u trećem, seljačine u četvrtom, mafija u petom… Sve u svemu - sve se počelo tolerirati, «normalnih» više nema jer su svi ionako na ovaj ili onaj način pukli po šavovima. I očito je da svi to lagano kuže pa su postali tolerantniji jedni prema drugima, tako da ni tračej u gradskom điru nije što je nekad bio.
Ali meni to štima, jer nitko me ne dira i ne maltretira, a tko koga, gdje, kad i zašto sasvim mi je svejedno jer stiglo nam je proljeće. Čim zatopli meni je ionako sve Love parade.

mare-zd@net.hr

Post je objavljen 07.04.2005. u 20:05 sati.