Marketing
Hrčak
Evo. Nisam baš mislio o tome pisati. Jer mi ovo mjesto dođe kao neki ispušni ventil. Ali eto. Dakle, kao klinac u srednjoj školi imao sam hrčka. Stalno je krvario iz piše i grickao se dolje i bio užasno nervozan. Vodio sam ga veterinaru, jednom, drugom, trećem. Svi su sipali neke nebuloze o parazitima pa sam ga mazao nekim kremama i prašio sredstvima protiv buha. Ali nije bilo nikakvog pomaka. Onda sam saznao za nekog veterinara koji je baš specijalist za male životinjice. Bio je u drugom gradu pa sam nagovorio starog da me vozi. A kako je stara iskopala neko poznanstvo da nas primi doma u slobodno vrijeme išla je i ona. Čovjek je stvarno bio genijalan i jako dobar prema životinjici. Vidi se da za razliku od svi prijašnjih mesara voli svoj posao. Dugo ga je gledao i na kraju ustanovio da je moj hrčak hermafrodit. Dvospolac. I da mu je spolovilo deformirano i da ga to smeta pa se stalno grize. I naravno svemu tome nema lijeka. Stari je ostao u totalnom šoku. Cijelim putem nam je psovao sve po spisku i urlao da on ne želi imati pedera pod istim krovom. Mislio je na hrčka, naravno, jer za mene još nije ni znao. Ili u kući ostaje hrčak ili on. Uzalud sam ja tumačio da hrčak nije peder, nego dvospolac. Njemu tu nema razlike. I pas mater i meni koji od svih normalnih hrčaka dovedem u kuću baš pedera. Eto. Nije me to previše diralo jer ja sam jako rano naučio da od svojih ne očekujem neku podršku i razumijevanje za ono što radim u životu. Naši su se svjetonazori strašno razlikovali. Samo za primjer. Njima su knjige služile kao ukras kojim se popuni prostor na policama i u vitrini. I svaki puta bi mi održali predavanje kad sam spizdio džeparac na neku knjigu. To im je bilo neshvatljivo. Pomiriš se jednostavno s tim da si za njih čudak i ne tražiš od njih nikakvo razumijevanje. Inače, hrčak je ostao u kući i tako je stari sljedeće dvije godine bio prisiljen dijeliti dom s pederom. Ni mama se nikada nije baš pozitivno izjašnjavala o gej ljudima. Kad bi se nekako došlo na tu temu (Dinastija i neki filmovi) naravno da se i ona ismijavala iz svega toga. Dakle znao sam jasno što misle o homoseksualnosti. I tako. Nakon xy neuspješnih pokušaja upoznao sam Bornu. Već nakon mjesec dana odlučili smo iznajmiti stan i živjeti zajedno. Meni je nekako postalo blesavo lagati zašto ja vikendom ne dolazim doma. Zašto ostajem za Uskrs u Zagrebu. Kamo mi se stalno žuri u taj Zagreb. Kad ću si naći curu. Da mi je vrijeme. I odlučio sam to riješiti. Za početak samo s mamom.
Čušpajz od dnevnika: unos 04-1071/05.
Post je objavljen 07.04.2005. u 14:22 sati.