Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/11

Marketing

“Umro je svetac, umro je prijatelj, umro nam je otac!”

“Umro je svetac, umro je prijatelj, umro nam je otac!”

Bila je subota uvečer, 2.4., sve više naroda okupljalo se na trgu sv.Petra.

Slušajući ovih dana radio i gledajući TV koji su neprestano izvještavali o stanju Sv.Oca, isprepličući sa izvještajima njegov životopis, nisam se mogla oteti dojmu o obljubljenosti kako među velikima tako među malenima. Nemoguće je staviti na papir sve ono što sam vidjela i čula da ljudi osjećaju ovih dana. Ipak na poseban naćin dojmio me se jedan voditelj na radiju koji nije nićim skrivao svoju ljubav i poštovanje. S koliko tuge u glasu je svijedočio da bi dao sve svoje najdragocjenije ako bi to Papu sačuvalo na životu. Neprestano je isticana njegova veličina kao čovjeka, njegova privrženost i povjerenje mladima, njegova borba za život i nadasve njegova spremnost i hrabrost ići protiv struje ovoga svijeta. Ne jednom na TV-u su prikazivani snimci njegovih govora, njegovih snažnih riječi: “Nemojte se bojati otvoriti vrata Kristu!”
Mnoštvo mladih koji su se u srijedu okupili na trgu sv.Petra nije krilo svoje suze kad se Papa pojavio na prozoru i pokušao govoriti ali nije uspio. I on sam bio je vidno ožalošćen.
Ipak u petak, nakon malenog pomaka na bolje, uputio im je poruku koja nas se svih jako dojmila: “Ja sam vas tražio. Sad ste došli k meni i ja vam zahvaljujem.” Otac i prijatelj mladosti nije zaboravio mlade ni u svojim najtežim trenutcima.
A onda je došla subota.
I kad su već službeni izviještaji govorili o pomaku na bolje, kad je mladost počela pjevati radosnije, kad se ponovno probudila nada, Gospa je odlučila svoga vjernog sina prevesti na drugu obalu. Znajući da je došao njegov čas, uspravio se u krevetu, napravio znak križa prema prozoru ispod kojeg su se nalazile tisuće, i izustio ‘AMEN’. Na nebu se upalila još jedna zvijezda, srca su nam tukla jače, znajući da nam je ostavio trg koji nam je slijediti.
“Baš tu, na ovome Trgu, moguće je osjetiti živu vjeru. Suze, žalost, te neizvjesnost izgrađuju i učvršćuju ono što nosimo u sebi a ponekad ne želimo razumjeti – vjeru”. Poruka je to mladog čovjeka, 20-tih godina u 21:19. A malo za tim, točnije u 21:37 prestalo je kucati srce čovjeka koji je svoju vjeru živio radikalno i neustrašivo.
Sad kad znam da on moli kod Gospodina za Crkvu, koju je toliko ljubio, nema u meni straha za budućnost. Bio je prorok našeg vremena, čovjek poslan od Boga, da u teškim povjesnim prijelomnicama čvrsto vodi Petrovu lađu na uzburkanu moru svijeta.

Hvala Ti, Gospodine, za svijetao primjer njegova života! Neka nas sve, a nadasve Tvoju Crkvu prati njegov zagovor!
(S.Ilinka)


Post je objavljen 06.04.2005. u 15:41 sati.