Sinoć u 21 i 37, dok smo mi pili na trafu svjetla su se ugasila. Mi nismo imali pojma koji je kurac, nego smo nastavili pit. Uz dobru zabavu i priču o vanjskom dugu, te zajebavanju mene i Lojzija prošlo je pola večeri... No odjednom naš dobri Lojzi nestade... Nađe ga moja cura isprid doma uništenog i vrati ga k nama... Što se zbiva, zašto je Lojzi pijan? Nitko nije imao odgovora. Tek poslije kaže meni moja cura, umro je papa! Tada sam shvatijo, kad je malo pule osjetilo da se njegovom uzoru bliži kraj, u njemu se neka tjeskoba stvori. On nije mogao više misliti na svog dragog i voljenog prethodnika, i na to kako je on sad na samrti, te je odlučio svoje probleme utopiti u alkoholu... Kad su ga konačno odvukli kući, Lojzi se povukao u potpunu izolaciju, htio je u samoći i mraku (kao Isus u pustinji) pripremiti se za svoj poziv. Ništa ga u tome nije moglo omesti, pa čak ni zvonjava njegovog mobitela. S velikom boli u srcu Lojzi je prihvatio činjenicu da je dragi Bog papu pozvao k sebi, te da će uskoro on biti izabran za obavljanje te vrijedne i odgovorne zadaće. Zato je Lojzi današnju večer proveo u izolaciji na trafo stanici, prepustivši se meditaciji i slušanju umirujuće muzike kao šta je S.P.K., S.O.I.A., Biohazard, Oppressed,... Ovom prilikom vas sve pozivam da našem dobrom prijatelju i našem skorom duhovnom poglavaru, priuštimo krasne posljednje dane u našem društvu, prije nego što nas njegova obveza i zavjet prema Bogu zauvijek razdvoje i njega postave na Svetu Stolicu...
Post je objavljen 03.04.2005. u 22:41 sati.