Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/studiocell

Marketing

SF prica - Tomijeva ispovjed 2010. nakon cyber prohibicije

Tomi i Detektiv su sjedili svaki ispred svog racunala u cybercaffeima na razlicitim stranama svijeta.

T: Jel me pratis?
D: Da. Kreni.
T: Ne znam od kud bih poceo...
D: Od pocetka. Kad ste poceli raditi kod O?
T: Prije 6 godina. Nasao sam se u gabuli i on me izvukao. Zauzvrat sam poceo raditi kod njega.
D: Kakve ste poslove radili?
T: Sve. Zaposlio me kao asistenta. Obavljao sam sve poslove koje nije sam stizao. Ispocetka su to bili sitni zadaci, kasnije sam preuzeo kompletnu organizaciju cyber kriminala.
D: Opisite mi svoj prvi posao.
T: Prvih tjedan dana radio sam gotovo nista. Onda mi je dao zadatak da napravim neku web stranicu. Nista specijalno, ali pokazao sam sve sto znam. Tad se dogodilo nesto zaista neobicno. Uploadali smo stranicu na server sa svim mogucim zastitama od hackera. Trazio je da ju srusim sa kompjutera u prizemlju.
D: Zasto bi radili stranicu pa ju rusili?
T: Zato da pokazem da znam. Vidim da bas niste upuceni u internet.
D: Prosao sam obuku za cyberkriminal. Sto se dalje dogadjalo?
T: Promijenili smo ime firme. Naplacivali smo zastitu hosting servisima i providerima. Oni su zato morali podic cijene klijentima. Tu smo ubirali ogromnu lovu.
D: A ako netko nije platio?
T: Srusili bi mu web stranicu. U najboljem slucaju.
D: A u gorem?
T: Nakrcali bi im sajt popupovima i raznim virusima. Nakon sranja koje bi to prouzrocilo, malo tko bi se vracao na te stranice. Tako da nisu mogli prodavati oglasni prostor, a mi smo repu i dalje zahtijevali.
D: Zar se nisu mogli nekako obraniti?
T: Nisu. Mi smo drzali sve linije i hostinge za muda.
D: A mp3 i ine afere?
T: Da, to su bila vremena. Svercali smo mp3-je cijelim svijetom. Prodavali smo ilegalne kopije svega. Kakav god je netko softver ili glazbu pozelio, mi smo imali. Tu se s vremenom pocela vrtit najveca lova. Distribuirali smo na sve nacine. Peer to peer, na CD-ima, DVD-ima, bacali smo pakete podataka iz satelita… Rulja je to trazila i mi smo im to i davali. Stvorili smo kult hackera koje smo optuzili za sve ilegalne radnje. Proizvodili smo viruse, trojance te dialere i onda naplacivali sustave zastite i odrzavanje. Placali smo drzavnike i policiju. Vlada je donosila zakone nama u korist, a murija je rjesavala konkurenciju. Diktirali smo cijene i uvjete. Nitko nas nije mogao taknuti. Tad smo bili nedodirljivi…
D: Pa sto je krenulo po zlu?
T: O je postao neoprezan. Postao je ovisan o dijelu cybersvijeta i pomijesao ga sa stvarnoscu. Govorio je da poznaje ljude koje je sreo samo virtualno. Vjerovao je da je neke od njih upoznao i osobno. Kad se pojavila konkurencija, nismo mogli racunati na njega i sve se pocelo raspadati. Rusili su cijene do mizernih cifri, davali naprednu zastitu besplatno i nitko nas vise nije trebao.
D: Kako se zvala konkurencija?
T: H1.


Post je objavljen 01.04.2005. u 15:12 sati.