Ajme, Brian Eno, zašto on mene čini tako sretnim?! Ti elektronički zvukići koji me.. čine svjedokom ljepote, čine stanovnikom Svijeta koji je stvorio kulturu određene ljepote i tom kulturom omogućio mojim živcima da poskakuju. Hvala, Svijete! Zasluge su većma tvoje, moji živci tek su platno po kojem Ti slikaš! Da, sa velikim T!
Nego, danas imah misao. A ta je: svi smo mi robovi nečega, nekih svojih zidova. A zar ima ljepšeg nego biti robom trenutka? Ja ne mogu smisliti boljeg tiranina, od Trenutka. On moj robovlasnik, alas, nije. I to me čini pomalo tužnim, ali zato sam ushićen kad vidim nekog tko jest. Hm, kako li sam samo okolnim putem došao do pojma "impulzivnost", ali neka, ja ne volim prečice, nikad nisam. Kad čitah knjigu Mučnina od Satra, nijesam volio ženu glavnoga junaka koja tako volila je i poštivala Trenutak. Ali, oh, sada tako ju volim! Ostatak knjige nisam baš shvatio.
Idem sutra raditi, a kasno je. Idem unositi logiku među bitove. Bog zna da im treba! Logike. Pa tako, ode ja spat. Budite mi veseli.
Post je objavljen 01.04.2005. u 02:02 sati.