Play
Ulazim u kucu i penjem se niz stepenice. Zdravo tata. Ne gledaj me tako. Otjerao si sve ljude od sebe jer si najpametniji na svijetu. Sjedis sam, i sam si kriv. Ne zovi mene da pricam s tobom, imas pse. Uostalom, upoznavanje nije nesto sto moze cekati 23 godine. Idem nesto prigristi do kuhinje. Tap tap tap niz stepenice. Zdravo mama. Zasto me volis samo kad si pijana? Ili se tako blesavo smjeskas jer te je tvoj ljubavnik jutros dobro izjebao? 23 godine mama... Jebiga sad. Majcinstvo ne prestaje kad i dojenje...
Fast forward.
Legao sam u krevet. I predstava pocinje... Okrecem se na trbuh i savijam koljeno. Stavljam ruku pod jastuk. Razmisljam. Vec sam u polusnu i ne razlikujem svoju percepciju od svoje maste. Cujem glasove, vidim slike. Trznem se. I opet tonem u san. I opet slike. Glasovi. I tako ukrug. Na kraju osjecam gusenje. Prazninu. Strah. Nemam zraka. Pluca su mi se stisnula, nema ih. Vidim nejasne obrise posvuda po sobi. Osjecam ruke ali to kao da nisu moje ruke. Kad ih dodirnem kao da nisu moje vec necije tudje. Moje tijelo mi se cini strano Osjecam prazninu. Nista nije stvarno. Ne znam to opisati. Osjecam se kao da cu se iduce sekunde raspasti na komadice. Osjecam ogromnu prazninu, kao da nema nicega. Nigdje nicega za mene. Na kraju pustam taj uzas da me nosi dovraga, ne trzam se, ubij me ili sto god zelis, samo prestani. Stiscem zube i trpim, do sna. Budim se. Ako imam srece, nisam sanjao. Nemam nocne more. Vec samo sanjam da sam sretan i to mi od trenutka budjenja usere dan
Pause
Moj dom je postala gitara, zaista, kad tapkam prstima po njenom vratu osjecam kao da sam malo dijete koje boso tapka po mekom tepihu, gleda crtice, a sobom se siri miris kolaca. Tj tako sam se osjecao kao mali. Veselo i nekak sigurno. To je ok, jer mogu svoj dom nositi sa sobom posvuda, u koferu.
Rewind
Cini mi se da sam bio sretan samo kad sam bio malo dijete. Stalno pokusavam uhvatiti slike proslosti negde u sadasnjosti. No pomalo shvacam da je mrtvo - mrtvo. Zivot se radja u listovima, a ne u korijenu. Korijeni su duboko pod zemljom. Zakopani. No moj pogled se tesko odvaja od tla.
Sam sam kriv. Moras sve sam. Ako ne mozes, nula bodova. Moram sam.
"Usamljeni u gomili
Strah je postao dio nas
Bez ljubavi si rob tisine
Ti si samo zedan pas"
Orpheus
Stop
Post je objavljen 28.03.2005. u 23:17 sati.