Jos na granici s Argentinom osjetih pritisak na pluca. Dok se covjek ne privikne na nadmorsku visinu (3600 m) stvarno dise na skrge. Svaki veci fizicki napor (trcanje, penjanje i sl.) iziskuje dvostruko vise energije i snage. Ja na srecu nisam imao problema, no neki moji suborci oboljeli su od katastrofalne glavobolje i povracanja. Bilo kako bilo prikljucih se toliko razvikanoj Jeep ekspediciji trodnevnog istrazivanja slanih jezera Uyuni, jedinstvenih na svijetu. I bi tako ... 12.000 km kvadratnih polja i jezera od soli, aktivni vulkani i gejziri, jezera u bojama, pustinje i planine. Bolesnije od Dalijevih slika. Pogledajte pa zakljucite sami na ... Kao sto kazu jedna slika vrijedi tisucu rijeci.
Prvu noc ekskurzije prespavasmo Bogu iza tregera, no smjestaj je jos uvijek bio vise manje OK. Gringose sam naucio igrat magarca i stvarno im se svidjelo dok su se dva mala indijanca igrala mojim dlakavim nogama kao da se igraju s kojekakvom pudlicom obzirom da je za njih dlakavost potpuno stran pojam jer su genetski cosavi. Drugu noc prespavasmo u stvarno bazicnom sklonistu. E ljudi moji da vam je to bilo vidit. Definitivno najslikovitiji trag u beskraju bez obzira sto se ne nalazim na kraju svijeta vec negdje u sredini. Pustinja, kuce napravljene od blokova soli, zemljani podovi, struja na generator, a vode ni za lijeka. Pluca se rastegla ko harmonika. Tu noc stvarno nisam puno spavao jer sam svako malo morao hvatat zrak i probijat pritisak kroz usi.
Post je objavljen 25.03.2005. u 23:42 sati.