Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/peratovic

Marketing

Dinko Šakić, Katica Miloš, Ivica Lučić...



Prenio je s predavanja Jacquesa Wuenenbugera, voditelja misije EU Komisije u Hrvatskoj, održanog u srijedu navećer u Zagrebu, jedan od Turekovih urotnika, novinar Novog lista Boris Pavelić.

HINA naravno nije emitirala taj dio iz Wunenburgerovog predavanja. Ovaj će se blog potruditi da se istina čuje dalje i glasnije nego bi to mogli i zamisliti dežurni cenzori i njihovi mentori.

A sad o našem Matanu.

Od obilja materijala koje mi je Mate Bašić ponudio za skalperiranje, ovaj put bih izdvojio slučaj Dinka Šakića, o čemu Matan, u svojoj najnovijoj reri u Imotskim novinama, veli:

Kad sam se pak ja, preko Glorije (gdje je tada Wruss bio izvršni urednik) vratio u Globus, Peratović je tamo već bio nekovrsni ekspert za pitanja kakva je naveo u svojoj biografiji, poglavito u svezi s Dinkom Šakićem, pa je i tu ispisao gomilu netočnih bezvezarija, da se sad ne mučimo još i s time…


Moram priznati da sam se ja baš namučio s istraživanjem biografije Dinka Šakića u čemu mi je i Mate Bašić velikodušno pomagao.

Mučilo me zašto bivša Jugoslavija nije tražila izručenje Dinka Šakića, a imala ga je u svojim dokumentima zavedenog kao ratnog zločinca? Pitao sam se kako je bilo moguće da brat Dinka Šakića Tomislav visoko dogura u socijalističkoj nomenklaturi u Bosanskom Brodu i tamošnjoj rafineriji nafte pored svega što je UDB-a znala o jasenovačkom kicošu?

Ivica Lučić, švedski kum Mire Barešića, uputio me da u Šestanovcu potražim nekog Merčepa kojem je on posudio na čitanje Šakićeve memoare (kasnije knjiga S poglavnikom u Alpama, feljtonizirana u Jutarnjem listu od strane Ivice Radoša).

Povodom odlaska Đurđice Klancir s mjesta glavne urednice Globusa


Ivica Lučić mi je rekao da mu je Šakić osobno poslao jedan primjerak (računarnog) rukopisa. Merčepa taj dan nisam našao u Šestanovcu, neg sutra dan u jednoj zagrebačkoj bolnici. Ali, odgovore na ključna pitanja odnosa UDBA-e prema Šakiću, nisam pronašao u tim memoarima.

Onda mi je Đurđica Klancir (glavna urednica Globusa) rekla neka se sastanem s jednom ženskom iz emigracije koja navodno ima zanimljive dokumente o Šakiću i htjela bi ih unovčiti. Rečeno mi je da je to aranažman Mate Bašića.

Katica Miloš, prilično se znojila dok me pokušavala uvjeriti da se u dva Šakićeva pisma iz 1997. nekom njegovom prijatelju, nalaze dokazi da Luburićev zet nije bio u Jasenovcu 1942. Rekao sam joj kako ne vjerujem da to redakciju zanima, a nekmoli da je za to spremna platiti.

Prenio sam Đurđici što se nudi, a njoj je pao kamen sa srca, jer kako je rekla: nek si vidio, pa ću se ja lakše riješiti Bašića.


Post je objavljen 25.03.2005. u 15:52 sati.