Eh, da, priznajem da se prošloj zimi, ovoj što nas je netom i službeno napustila, nisam veselio. Čak kad bolje razmislim, čini mi se da mi ova protekla zima nestaje prilično brzo iz sjećanja. Ne bih rekao da mi je išla na živce (o mojem emotivnom statusu čitajte po arhivama), nego sam se nekako pomirio s njom i otrpio je. Sve je bilo samo pitanje vremena.
I sad kad sam se riješio snijega, osjećam i ovu promjenu dužine dana. Gotovo je neprimjetna, ali svaki put se iznenadim kad početkom sumraka pogledam na sat. Subjektivno, zaista imam i neki unutarnji osjećaj da imam više vremena. Iako znam da i dalje raspolažem samo s 24 sata.
Ponekad je u redu živjeti pomoću tih malih varki. Zimi kad su dani kratki mrak me nagoni da razmišljam o noći, spavanju, umoru, i jednostavno se rola tog filma vrti u prazno. Mislim da već kao djeca usvajamo logiku dana kao budnosti, živosti i aktivnosti, dok je mrak (ili noć) nešto gdje vrijeme samo prolazi. Trećina života. Najmanje.
A dan, sunce, proljeće.... to su mi sjajni pojmovi. Ne znam kako ste vi podešeni, ali mene ovo ispunjava životom, voljom, nemirom, potrošio bih svaku sekundu. A sad se broj sekundi u svjetlu povećava.
Sretan sam što ujutro vidim da sam još uvijek iznad zemlje i to je već dovoljan razlog za napraviti maksimum i u tom danu. Postoje neke nove borbe i izazovi onako za svakodnevnu kondiciju, postoje neke stare i dugotrajne borbe i izazovi (o njima još uvijek učimo ili se barem tješimo da je tako) koji nas čekaju svakog jutra sve dok ne naučimo, odlučimo i riješimo ih jednom za svagda. Postoje i bezazlene sitnice kojima se veselimo ali i ne pomišljamo da će od njih tek nastati problem.
Hehe, neka, neka. Mislim da nas problemi čine ljudima (trudim se izbjegavati ovu riječ jer već i sama zvuči problematično, recimo nek bude 'prepreka'). Svakodnevna škola i kaljenje kroz rješavanje životnih zavrzlama čini da nam s vremenom bude sve lakše. Pa da, zar nije tako? Ili niste tako razmišljali? Radiš nešto dovoljno dugo i postaješ dobar u tome. Pogriješiš li dovoljno puta jednom ipak u glavi ostane dovoljno pameti ili pak prkosa da se ne ponovi više nikad. A onda postajemo i drugima vrijedni jer znamo nešto malo, nešto malo smo i naučili. Dovoljno je samo biti spreman to podijeliti.
Eto, zima je prošla, dolazi Uskrs. Pa neka bude uskrs, tako se i osjećam.
Budite mi zdravi i veseli. Stvarno. Od srca
Post je objavljen 24.03.2005. u 01:20 sati.