Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/tragubeskraju

Marketing

Hermosa, divina, la linda - Salta

I tako me eto u Salti na samom sjeveru Argentine. Cuo jesam da grad nosi ime Salta "la linda" prelijepa ali stvarno nisam ocekivao previse. Sjever, pustara, sirotinja i indijanci. Ma kakvi samo teza o indijancima stoji. Vec ovdje osjeca se miris Bolivije. Napustam svjetlopute Europejce i priblizavam se onom iskonskom, pravom, domacima sto bi rekli. Ovo mozda i je siromasnija regija Argentine ali bez obzira dise punim plucima. Nocni zivot tutnji bez milosti, parkovi su prepuni kao i ulice centra grada. Dobro necu vas sad davit sa vec ranije spominjanim prelijepim crkvama kolonijalnog stila, vidikovcima i sl., no Salta zasluzeno opravdava svoj nadimak "la linda".

Ko kaze da se ne isplati bit Hrvat. Kao rijetka poojava uvijek si u centru paznje, nikad zaboravljen i uvijek spominjan, a uz to kao npr. ovaj put covjek dobije i besplatan sendvic (sjetite se samo slapova Igaucu kad mi je bivsi unproforac poklonio ekskurziju od 150 kn). Eto otkad sam prozborio dvi, tri, rici spanjolskog non-stop se bahatim i kokodacem naokolo i tako glumeci vodica za tuntlave Engleze saznam da je vlasnica ducana di smo dosli kupit malo Gina porijeklom Hrvatica po prezimenu Gaspar. I tako se mi razvezali na dugo i siroko i za kraj me teta pocastila sendvicem od prsuta i sira. Hvala teta Gaspar !

Inace ekipa kao i sam hostel opet je bila na visini. Covjek stvarno upozna sve i svasta. Od tupavih Japanaca, do razmazenih Europejaca i Anglosa (USA, Canada, AUS) pa sve do totalno cool faca (Cileanac nalik Che-u porijeklom Hrvat koji ti prvo na uho pjevusi ciribiribela mare moja pa te zatim sokira sa hej slaveni i tamo daleko) i spaljenih likova (gotovo uvijek se radi o Ircima). Uglavnom ima nas svakakvih. Covjek bi se iznenadio kako izgled zna zavarat. Ka ono alternativa brale umjetnici, skromnost, brade i klosarski izgled, a kad ono putuju avionom dok tate salju peneze. Onda pak oni izgubljeni vremenu i prostoru koji se ocito sile putovat i koji ne znaju ni rijec beknut na engleskom, a kamoli na spanjolskom ili ne daj boze na portugalskom. Ajde fala bogu takvi nametnici putuju organiziranim turistickim aranzmanima pa ih tu i tamo sretnes na kojekakvim ekskurzijama inace ...
Zatim prepotentni Gringosi (svi bljedoliki, na zalost taj stereotip ukljucuje i mene) koji na sve gledaju s visoka i misle da sve mogu kupit novcem. Malo je onih koji cijene ovo vrijeme, ovaj prostor, ove ljude, ovaj blagoslov. Malo je onih koji stvarno zive ovaj put, poput Spanjolca na slici koji me je stvarno odusevio svojim pricama i srdacnoscu. Eto samo u jednom smjeru prevalih 5121 km od krajnjeg juga pa do samog sjevera Argentine, a da ne spominjem : Brazil, Urugvaj, Cile pa nadam se i Boliviju , te Peru. Bez obzira na upozorenja i nestabilnu politicku situaciju uputih se za Boliviju.

Post je objavljen 21.03.2005. u 03:56 sati.