Obavještavam onaj dio blog-čitateljstva koji je posjedovao broj mog mobitela da je dotični aparat, tijekom subotnjeg izlaska, netragom i sasvim misteriozno nestao iz moje torbe, zajedno sa karticom (nakon što mi je ista, prisjetimo se, vjerno služila pune 3 godine).
Kako sam gledala možda i previše filmova gdje se događaju čuda, tako i ja još uvijek gajim iracionalne nade da će me, recimo, jednog jutra nazvati lopov koji mi je sve ovo priuštio, ali u preobraćenom izdanju, umoran od silne borbe sa grižnjom savjesti, nakon čega je potražio pomoć gradske proročice da mu nabavi kućni broj osobe kojoj Nokia priprada jer ju želi vratiti vlasnici.
Pesimisti oko mene me, pak, uvjeravaju da su šanse da ga nađem gotovo nikakve, ali sigurna sam da su i onom liku koji je u Imotskom osvojio 5 milijuna kn na kladionici - govorili to isto.
Da nesreća bude veća, baš sam posljednjih nekoliko tjedana planirala prepisati sve brojeve u adresar papirnatog oblika (za svaki slučaj), ali, nažalost, iz čiste lijenosti - nisam to učinila. Zahvaljujući toj svojoj urođenoj navici, možda neke ljude neću više nikada vidjeti...
Pitam se postoji li negdje u literaturi izraz mobil-klepto-trop («onaj koji mrzi kradljivce mobitela»), a ukoliko ne, dajem im dozvolu da ga uvrstite u rječnik stranih riječi, i stave moju sliku pored njega.
Do tada – nemojte mi slati SMSove i onda, nakon što vam ne odgovorim, zaključiti kako sam krajnje bahata i uporno vas ignoriram...Ako to inače i jest slučaj, ovoga puta, začudo, nisam ja kriva. :)
Post je objavljen 15.03.2005. u 23:10 sati.