o podjeli vijeka, vodopada, Sunca,
o podjeli zrelih plodova koji dospijevaju do vrtlara
i svih onih bića koja noću djeluju nezgrapno
ili se o njima uopće ne razmišlja
kao da je noć antipod zrcalu
nevid ucijepljen u maštu koja funkcionira
poput mrlja na zidu učionice
iz koje dvoje djece zuri u odrasle čizme
pospanih znanstvenika koji posrću
između retorti i opasaka o lošem vladanju
o potrebi da se vladanju pripiše i stupanj
a kamo s tim toplomjerom
što ga usta ne primaju
što ga niti jedna vrućica ne želi blizu
vijest o dobroj akciji kojom se prašilo po
ohlađenom makadamu
gdje su Bonnie i Clyde skončali
a da nikad nisu razvili onu ideju
o anarhiji, revoluciji, socijalnim nemirima,
sindikalcima
uostalom, za to kratko vrijeme njihova života
mogli su se još uvijek osloniti o metafore
o Suncu, dobru i zlu, pismonošama i konjima,
o kočijama i livadi što ih čeka.
Livia ~ns~
Post je objavljen 15.03.2005. u 17:22 sati.