Na istom zidiću, s istom pivom u ruci, u potrazi
za istim šutom - ako te nađem
znat ću da sam te doista našla
da si mi ostao isti, nepromijenjen, moj.
Globalno selo raširit će mreže
i planet će se preseliti u čipove;
ali tvoj tatu potajno će cvjetati
u rasadištu bijelog maka
i njegove najpogubnije destilacije.
Ista smrt i ruža ista na križu
posuđenoj koži dlanu Meduzinu
i znat ću, u drugom krugu
bijelog maka, prašnom talogu
koji nas je jednom rastavio
i zidić te poput broda
pronio ka plamenu
koji nije više rastao u pravcu
predugih svađa, glasnih psovki.
Ali tamo si, zar nisi
ista smrt i ruža ista.
Livia ~ns~
Post je objavljen 14.03.2005. u 19:47 sati.