....polako ali sigurno moja me vlastita obitelj pretvara u ovisnicu, a ja pod utjecajem temperature koja uporno iznosi neku malo poveću cifricu, nemam snage se oduprijeti dobronamjerno/ubitačnim namjerama svoje stare. i šta mi onda drugo preostaje nego otvarati usta, hvatati vitamine i lijekove po abecednim redom i zalijevati sve to kipućim čajem od kojeg mi malo po malo natiče jezik. Stari se hipohondrično drži dnevnog boravka izbjegavajući udisati zrak koji i ja udišem zbog malih letećih bacila. Pitam se koristi li uopće i wc?...teta upada u sobu sa nekakvim travama koje je nabavila a da navodno skidaju temperaturu brzinom kojom ja pokupim komad iz dojčenzi jezika. jako brzo.. u ovom stanju kakvom jesam nekako se osjećam povezanijom sa pjesmom od pink: you´re just like a[I] pill..instead of making me better, keep making me ill...
a glad me ubija...po narodnoj predaji mojih tzv kućnih liječnika zvanim dr.mama i dr. teta, kada temperatura opali ima da se bolesnik striktno drži dijete tabletama, čajem i dvopekom koji zamjenjuje sve ostale obroke. u svom tom temperaturoznom stanju osjećam glad i počinjem halucinirati neke sick vizije o svom cucku koji hrče kraj radijatora...mmm..hot-dog.......FOOd! Strah me da mi film "Kada jaganjci utihnu" ne izazove sline na usta.
Da se mene pita kako bi željela biti liječena, odgovor bi bio: ćevapi/luk/ajvar/pivo. Al bože moj...shae tu je.
Post je objavljen 12.03.2005. u 18:51 sati.