Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/livia3tpm

Marketing

Okrupnjela mama


Utapajući se do ruba pogleda u dvosjed boje frapea od banane u foajeu hotela, osluškujem kako iznad mene korača urota lica i imena. Možda je čudna, ali nimalo ublažavajuća, upravo suprotno, jeziva je pomisao kako plutajuća lica i imena nisu svjesna urote u kojoj sudjeluju, nisu svjesna ni da se njihovi koraci odbijaju o mene, da njihova bezličnost u mojoj mašti poprima razmjere koje je gotovo nemoguće izdržati. Sva ta zbrka, sav taj kaos, nepovezanost imena i lica, pitanje glede svrhe te povezanosti, naposljetku, odnosi između entiteta što ih čine povezana imena i lica, može li, mora li, smije li sav taj kaos imati neku tajnu ili pak nedokučivu svrhu...Jer, ukoliko ni ta svrha ne postoji, ukoliko je kaos lica imena sam sebi polazište, staza i cilj, onda je doista moje utapljanje u dvosjed boje frapea u foajeu hotela jezivo, s valjanim razlogom jezivo i osluškujući sve ono bubnjanje ponad sebe koje samo ja čujem kao vapaj kao vrisak kao posmrtni hropac jednoga boga sazdanoga od riječi od slova od ideje koja se oslanjala o hermeneutičku sintaksu; onda sam i ja bezlična i bezimena, poput dvostruke Helene iz djela "IL volto del prossimo", a jedino što mi dokazuje da posjedujem ime i lice, što mi, ustvari, samo daje naslutiti blijedu istinu o njihovu postojanju jest upravo taj strah ta jeza da će me dvosjed cijelu pojesti usisati da ću okončati raskomadanih silaba ulupljenih obrazina nalik tek izgriženim ribama ostaci kojih završavaju tamo negdje u busenju gdje je završio i Domenikin sendvič onoga predvečerja kada je još bila otmjeno štrkljasta kada se plavi Bulgari još nije stao buditi među oštrim izdancima što su nicali iz njezinih pazuha a beštije su navalile
uputile se u predvidljiv snošaj s predvečerjem
mijaulik nalik dosadnom stravičnom plaču djeteta

L ~ns~

Post je objavljen 12.03.2005. u 12:29 sati.