Vrijeme nam je prolazilo u šutnji. Nismo jednostavno imali snage suočiti se sa situacijom. Ljudima koji su trebali biti krsni kumovi malom nismo ništa rekli. No mjesto je malo pa se brzo pročulo i kum me je jednog dana pozvao na piće. Izravnim pitanjem dao mi je do znanja da zna. Moj je odgovor bio ptvrdan. Njegove su riječi bile dobro trebali ste reći ali mi i dalje ostajemo kumovi. Slijedeće nas je uzdrmalo kod redovite mjesečne kontrole pedijatar nas je uputio na Rebro. Čisto radi provjere. Na Rebru nakon ultrazvuka i pregleda pitali su nas Hočete li dijete u bolnici ostaviti odmah ili će te doći za 3 dana. Reko doći ćemo za 3 dana. Obavljena je kataterizacija i predloženo nam je da naprave bending tj. sužavanje plučne žile da ne bi došlo do plućne hipertenzije. Sve to je djelovalo da smo bili još izgubljeniji. Stvari se događaju a mi ne možemo pohvatati konce.
Post je objavljen 11.03.2005. u 11:02 sati.