Srednjevjekovni vitez s mačem u ruci, skriven iza teškog sjajnog oklopa, smišljao je napad i strpljivo čekao moj poraz.
Jedina obrana bijaše mi štit od hladnih odgovora.
U srazu dva srca u kojemu jedno drugog nije bilo ni svjesno, glatko je izbjegavao udarce i čekao..čekao mjesecima..
Najranjivijeg dana, dok su svi vojnici još duboko spavali, zatekao me spuštenog štita..."Napad je najbolja obrana" - šapnuo..i zadao slatku bol...Izmorena, pokorena..izgubila bitku,a rat...zamijenila ljubavlju.
Post je objavljen 10.03.2005. u 05:54 sati.