Uvodno slovo
Moje kratko skretanje u prozne vode neka za sada ostane - kratko. Dakle, vraćam se poeziji, i to samom početku, svojoj prvoj zbirci "Poganski grbovi" (tiskana g.1988.). Za sada ću podastirati pjesme iz ciklusa (središnjega u ovoj zbirci) Sirijus.
SIRIJUS
1. Budući prah usana ne usuđuje se više bezazleno ljubavlju nazvati
snagu koja pratioca vuče njegovoj sjajnoj sjeni
što i nije sjena, već jedino postojeće, opipljivo ruglo,
ali i sveta tvar ujedno
jer vezani su svjetlom i tamom
koji ne postoje dok nisi u opreci
ti čuvstveni i bezbožni izdanci zbog kojih padaju vjekovi
i mala, groteskna desetljeća koketno se množe.
Livia ~ns~
Post je objavljen 08.03.2005. u 16:19 sati.