Marguerite Yourcenar: žena vagabund
'Ova je knjiga 'posve usijana', to su zaista vatre. Mnogi smatraju vatru suhim elementom, no i šampanjac je 'suh', a koliko je meni poznato, ni drago se kamenje ne cijedi'
Francuskinja slobodna duha, voli putovati, a još više pisati o ljubavi - kako onoj hetero, tako i onoj biseksualnoj. Da to nije Marguerite Duras? Ne, dobro smo napisali! Nije ni Duras, niti Sagan, već Yourcenar!
Postoji nešto u toj Belgiji i bogatim obiteljima čija djeca od malih nogu putuju po svijetu, a usput imaju i najbolje privatne učitelje. Dokaz prvi je čudo od žene Amelie Nothomb koja će svojom produktivnošću možda nadmašiti čak i našeg omiljenog pisca Miljenka Jergovića. Dokaz drugi je Marguerite de Crayencour, rođena davne 1903. godine, kada i Anais Nin. Čekaj malo! Zar nismo u naslovu napisali da joj je prezime Yourcenar? I to dvaput! Istina je, Marguerite ga je poželjela malo promijeniti pa si je od prezimena napravila anagram i proglasila ga svojim pseudonimom.
Kao, trebat će joj ako misli pisati o zabranjenim i osjetljivim temama. Svoje prvo djelo, dijalog u stihovima o legendi o Ikaru ("Le jardin des Chimeres") cura je napisala 1919., dakle u svojoj 16. godini, a tiskanje knjižice platio je njen otac. No, vrlo brzo će pronaći i pravog izdavača koji će objaviti njenu knjigu "Alexis ili uzaludna broba", oproštajno pismo jednog muškarca koji voli druge muškarce.
'Nema nesretne ljubavi: imamo samo ono što nemamo. Nema sretne ljubavi: ono što imamo već smo izgubili.'
Tridesetih godina, nakon što joj umire otac (majka joj je umrla na porodu), Marguerite proživljava svoje najburnije ljubavne veze, a i Europa opasno kuha. Rezultat tih emotivnih kriza je zbrika od 9 lirskih proza okupljenih u knjizi "Vatre" u kojoj će Marguerite lakoćom svjetskog putnika i povjesničara pomiješati antičke mitove sa sadašnjošću i zapaliti staru vatru u Fedri, Ahileju, Patroklu, Antigoni, Sapfi i biblijskoj Mariji Magdaleni... Ljubav koja se ponaša kao kakva bolest i smrtonosni virus.
'Sreća se gradi samo na temeljima očaja. Mislim da bih imala na čemu graditi.
Prije negoli će se izliječiti od ljubavnih rana i emigrirati u Ameriku, Marguerite će u Parizu upoznati američku intelektualku Grace Frick i ponovo se zaljubiti. Kao da joj se vlastita knjiga obila u glavu! "Zašto se, dakle, konačno malo ne odmorim?" pomislit će Yourcenar i uživati u jednostavnom životu u maloj kućici na otoku Mount Desert u državi Maine. (Zašto pametne i britke na jeziku žene uvijek odabiru žene?) Za nju dobro, a za nas crne godine, budući da Marguerite apstinira od pisanja, što zbog problema prilagodbe, što zbog egzila.
Njene teme: seks, smrt, individualna sloboda, feminizam, rasizam, homo i biseksualnost, atomska energija, ekologija, eseji o Mishimi.
A onda se poput Gwen Stefani dosjetila da će joj život iscurjeti dok kaže 'keks' ukoliko nastavi sjediti na kauču i jesti čips pa je odlučila uobličiti svoje 20 godina stare bilješke koje je radila otkad je prvi put 1924. godine posjetila Hadrijanovu vilu. Nastaje roman o rimskom caru Hadrijanu koji se volio odmarati u Splitu, koji je Yourcenar nježno probudila u prvom licu i odmah požnjela planetarne simpatije. A vama se kao ne bi svidio car koji obožava umjetnost i štiti robove?
Kada su fiktivni "Hadrijanovi memoari" izašli u prosincu 1951., za Margie je uslijedilo teško razdoblje slave i nagrada (Prix Combat 1936., Prix Femina 1968., počasni član Academie Royale Belge, Legion d'honneur, a 1980. ušla je kao prva žena u 350-godišnjoj povijesti u Academie francaise). Čak je smjela i održati govor! A onda 1987. i Nobelova nagrada za književnost!
'Grande dame' Marguerite Yourcenar. Nikad nije bila previše popularna, niti je tražila pažnju medija... A ipak su joj se obraćali s 'madame'! 1987. Yourcenar je dobila i Nobelovu nagradu za književnost
Godinu dana nakon smrti njene dugogodišnje partnerice Grace Frick Marguerite je ostatak života odlučila provesti s tridesetogodišnjim Amerikancem Jerryjem Wilsonom. No, kako je i Wilson vrlo brzo umro, i to od AIDS-a, Marguerite više nije imala snage nastaviti. Gospođa Yourcenar umrla je 17. 12. 1987. godine na svom otoku. "Osamljenost... Ne vjerujem kao što oni vjeruju, ne živim kao što oni žive, ne volim kao što oni vole... Umrijet ću kao što oni umiru", napisala je u svojim "Vatrama".
Post je objavljen 04.03.2005. u 16:16 sati.