Borivoj Bukva
---------------------
PUT KA UMJETNICKOM STVARALASTVU
Prije no sto sam pristupio pisanju, potrosio sam dosta vremena razmisljajuci kako, na koji najpristupacniji nacin uspostaviti komunikaciju sa Vama, ovdje prisutnom publikom.
Kao u svakom napisanom tekstu, tako i ovom, trebalo je uskladiti radnju da se ona odvija uzbudljivo,napeto, brzo i dinamicno.
Pisac kao i slikar, zivahna, nemirna i znatizeljna duha, pazljivo promatra sve sto se zbiva oko njega; on razmislja, prisjeca se i usporedjuje.Prevladavaju ugodjaji tuge i ceznje, veselja i uzbudjenja. Kada dajem eticku / moralnu / karakteristiku vremena u kojem zivim, i ovog bezdusnog ratnog vihora, koji melje i kosi sve pred sobom, pretvaram se u mrak i strah sa ulica, uzas sklonista i podruma. Strah kojeg prozivljavamo, ponasanje i osjecaji ljudi: postajemo nepovjerljivi, plasljivi, izbjegavamo susrete, postajemo osjetljivi na sve sto se vidi i sto se cuje.
Upotrebom rijeci kroz brzi ritam i tamnim bojama na crtezu ili slici, docaravaju se boje i zvukovi rata. Iz takve nam date stvarnosti,kao logican slijed zbivanja,je trazenje puta u sigurnost i slobodu zivljenja.
Upotrebit cu jos brzi ritam i zapitati se, kakvi smo mi to ljudi, kakav sam ja karakter, kakve su moje unutarnje osobine kao covjeka, ili, ako se radi o knjize-
vnom liku, kako se on odnosi prema stvarnosti, prema radu, prema obitelji, prijateljima, rodbini, okolini, tradiciji ... Dali je on ispravan, posten, marljiv, hrabar, dali je kukavica, izdajnik, ili je on junak!?
Ponasa li se u skladu tri Platonova nacela,da u zivotu treba sve ciniti kroz: DOBROTU, ISTINU I LJEPOTU, ili je posrijedi nesto drugo.
Za sve to, meni je bila potrebna osnovna misao, misao kao vodilja prozeta snaznim osjecajem radosti, srece i zadovoljstva. Motiv kao pokretac umjetnickog dozivljaja, pronasao sam u ljubavi i medjusobnom razumijevanju kao temelj srece, a ne na imovini i bogatstvu, onom materijalnom cemu se na zalost, obicno danas tezi.
August Comte smatra: " da je uloga umjetnosti da pomocu svidjanja radi na oplemenjivanju ljudskog nagona i usavrsavanju covjecanstva."
Roger Bastide shvaca da pisanje znaci:"iznositi iz najunutarnjijeg bica sva skrivena blaga,sve nocne svjetove podsvjesnog", pa prema tome: "probuditi sve demone i sve bogove, osloboditi pretke potisnute u podsvijest."
Maria Isaura Pereira de Queroz iznosi da:"prepreka moze biti smjestena i u posrednoj zoni izmedju svjesnog i nesvjesnog. S onu stranu pisanog svakog retka nalaze se potisnuti osjecaji koji ostavljaju tragove,note tajnih melodija, zaboravljene molitve iza kojih prestaje tihi sapat, - nerazumljivo mrmljanje predaka za koje se cinilo da su zauvijek potisnuti, ali koji i dalje govore s druge strane teskih vrata,masivnih i zakljucanih ..."
Analizom izgovorenih rijeci ili pjesama razotkrivamo ne poznato i ostajemo u "pogranicnoj zoni, posrednoj zoni izmedju svjetla i tame,podrucju trajnih razmjena izmedju svjesnog i nesvjesnog."
Medju mnostvom oblika u izrazavanju covjeka, umjetnost je ona gdje se umjetnicki genij razvija do najvise slobode .
Ona ujedinjuje ljudske zelje, "umjetnost je carobnica, roditeljica dusa ", kako iznosi Roger Bastide.
Ljudski zivot je pun sanjara,senzualnosti i bez naglasavanja onih nekoliko sretnih trenutaka,inspiracije u danom trenutku,kada smo u cudu naprosto iznenadili sebe.
Pjesma privlaci ljubav svojom misticnom snagom. Umjetnicki poticaj je individualan, on je ekspanzija i ljubav.
Pojedinac je jedini stvaralac, u trenucima opojnosti kad se izdvaja,on postaje svjestan svoje vlastite vrijednosti na ponos skupine koja ga je proizvela.
Umjetnik nije covjek poput ostalih. On prerano sazrijeva, izmice ljudskoj sudbini, sa kojom se pocesto ne moze boriti,jer je glasnik bozanski ili u vlasti demona. Cuvarem tajni, slavljen ima svoju cijenu, osudjen je na prokletstvo bogova, i prisiljen da egzistira na razmijedju ludila i genijalnosti. Pocesto umiru mladi, jer miljenici bogova umiru mladi.
Vrijednost nekog dijela nije njegov pocetni uspjeh, vec trajanje tog uspjeha. Odvajajuci se od umjetnika, on nastavlja zivjeti obogacujuci se svim mogucim tumacenjima koja oko njega egzistiraju.
Teorija koja povezuje raznolikost umjetnosti u odnosima covjeka i prirode Frobenius dijeli u tri etape:
1.- CUVSTVO - Covjek osjeca prirodu,pusta se da ga ona zarobi i njime ovlada.
2.- IGRA - Nakon toga,kad njegovo cuvstvo postane slobodnije i istancanije, on ga odglumljuje, na primjer, glumi zivot zivotinje ili preobrazbe bilja.
3.- UMJETNOST - Kad duh oslabi,materijalizira se i postane forma,svoje cuvstvo jedinka zeli izraziti prije no sto ono odumre te tako stvara slike i simbole.Covjek najprije zivi civilizaciju i mit, a tek kasnije sposoban izraziti je.
Nakon razdoblja izobilja u fazi propadanja nastaju velike umjetnicke skole. "Na svetkovinu covjecanstva umjetnost je, kaze A.Give, pozvana tek na kraju gozbe."
Njezina uloga nije da hrani, vec da opija. Umjetnost moze biti oporba prema drustvenom zivotu,ili bijeg izvan stvarnosti. Od tuda Baladensperger iznosi:"Za njega knjizevnost nije izraz drustva, nego njegova - protivnost."Genij je uglavnom - neprilagodjenik", onaj koji nije kadar zivjeti u svojoj drustvenoj sredini,on sebi stvara novu sredinu, protivnu zbiljskoj.
Umjetnik svoje dijelo izvlaci iz vlastite nutrine, ona mijenja njegovu senzibilnost, poglede na svijet, ponasanje i oblikuje mu dusu. Tako preobrazena, ona ce
nametnuti neki stil zivota, sredini u kojoj zivi.
Dusa je izvor svih nauka,kao i svakog umjetnickog djela. Objekt psiholoske analize i tumacenja je konkretno umjetnicko djelo, a u drugom slucaju covjek stvaralac.
Iako su oba objekta u najintimnijem, neraskidivom odnosu, jedno ne moze da objasni drugo. Sve potice iz podrucja ljudskog iskustva,iz dusevnog predjela najja-
cih dozivljaja.Kako se uvijek krece u granicama psiholoski razumljivog i dohvatljivog zato se i zove "psiholoskim". Drugi je "vizionarski" nacin stvaranja, kod kojeg se zahtijevaju komentari i objasnjenja, nista se ne javlja sa podrucja svakodnevnog ljudskog zivota.
Vizija predstavlja dublji i jaci dozivljaj nego ljudska strast, ona predstavlja dozivljavanje prave cinjenice. Dozivljaj strasti stoji u okviru granica svijesti, vi-zija s one strane svijesti, nepoznata, skrivena po prirodi tajanstvena. Malo je umjetnika koji nisu skupo platili bozansku iskru velikog umijeca.
Tako i stvaralacki proces promatra se kao neko zivo bice koje je usadjeno u dusu covjeka.Analiticka psihologija ovo naziva "Autonomnim kompleksom". To je odvojena dusa, autonomna, vodi samostalni psihicki zivot. Ispocetka se razvija sasvim nesvjesno, u svijest prodire kada dostigne prag svijesti.
Neprilagodjen umjetnik ostaje po strani svakodnevnice, on ide svojom vlastitom vizijom,pronalazi ono sto drugima nedostaje i u tome se ogleda njegova istinska prednost.
Pjesme, umjetnicka djela,najbolje je citati ili gledati u tisini i samoci,jer se ona tako stvaraju i nastaju. Potrebno je uciniti napor da bismo prihvatili novu pjesmu ili temeljito pregledali jedno umjetnicko djelo, ono sto se lako prodaje i prima obicno nema istinsku vrijednost.
Pravo istinito lezi u dubljem sloju,do njega doci znaci pristupiti sa vecom angaziranoscu, sve ono sto ima dublje unutarnje znacenje ima i "bozanski nacin bivstvovanja". Umjetnicko djelo mora doticati univerzalno, ono sto je zajednicko svim ljudima i svim vremenima.
Poruka iz knjige " Svjetlo na putu " glasi:
" Ne zivi niti u sadasnjosti
niti u buducnosti,
vec u vjecnosti."
Prava umjetnost daje umjetnicki zamah, a ona pogresna upozorava da laznost nema puta do duha. Autor koji stvarajuci osjeca vjecno, to isto trebao bi osjecati i
njezin citatelj ili gledalac umjetnickog djela. Stoga citati ili gledati treba samo ono sto nas blizi vjecnosti, jer s njima osjecamo svjetove i prostore onih tajni sto nastanjuju nas zivot.
Radnja koju vodim kroz tekst tece predvidjenim slijedom, zadrzavam ustaljenu kompoziciju izmjenjujuci spori sa brzim ritmom, nastojim sluziti se jednostavnim stilom i jezikom. Govornistvo / oratorstvo / prema talentu govornika stoji na sredini, izmedju muzike i na suprotnoj strani vajarstva, slikarstva ili knjizevnosti.
Prema talentu govornika moze se vise ili manje pribliziti jednoj ili drugoj vrsti umjetnosti.
Kroz tekst u svakoj slici treba odrediti uvod, zaplet, vrhunac i rasplet radnje, poredjati i medjusobno povezati dijelove teksta i stvoriti jasnu sliku oganizacije dogadjaja.
Za to vrijeme citanja ili izvodjenja teksta, postavljam se u poziciju glumca. Ja stvaram ugodjaj scenskogb prostora i brinem se za uspjesnost predstave. Vi ste
moja publika /gledaoci i slusaoci/, a ja vas glumac, recitator, govornik /orator/. Prije postavljanja teksta razmisljao sam o svom unutarnjem stanju, o mojim
osjecajima, da li se mogu udubiti i sazivjeti sa ambijentom, napisanim slikama iz teksta, kako cu citanjem ostvariti ritam teksta. Gdje i u kojim prilikama upot-
rijebiti: jacinu, brzinu, boju i intonaciju glasa.
Kao govornik svojim rijecima, gestovima, mimikom,sugestivnom snagom uz odgovarajucu modulaciju glasa mogu ponijeti mase, tako da utjecem na osjecanja a manje na razum svojih slusalaca. Kad govorim o slici, sluzeci se Valerskim kljucem u rasponu od visokog, preko srednjeg do niskog /dubokog/ intervala, formirat cu sliku prema zelji. Teksturom, onim sto se vidi kao sjajno, ili mat, kroz strukturu, materijalizaciju, raster ili fakturu uz pomoc boja ili ritma linija, docarat
cemo zvukove u prirodi. Kao pjesnik, pripovedac, ili glumac za govornicom, tako i slikar,istaknutim potezima kista i boje na slici stvaram ritam, zvuk, pjesnicku sliku.
Vajarstvo,slikarstvo i knjizevnost dovode nas u stanje divljenja i odusevljenja, ali zbog kritickog promatranja i budnog razuma ne mogu da izazovu one emocije kao
muzika . Ispod grubog namaza boje, tamnog crnog tusa na bijeloj podlozi,ili ponekad grubih i teskih izgovorenih rijeci pjesnika,krije se toplo i brizno pjesnicko ili slikarevo srce.
U cemu i gdje pronaci smirenje i srecu?
Gdje pronaci prijateljstvo i ljubav?
Da li je u svijetu sve tako lijepo, svjetlo i zanosno?
Kako dozivljavam ljude i svijet oko sebe s povjerenjem ili sumnjom?
Rijecima izrazena radoznalost,zelje i mastanja, u teznji za slobodnim i ljepsim zivotom, na najprirodniji nacin slobodnim izrazavanjem,spoznavsi mnoge nepravde
i stradanja, svojim pisanjem i slikanjem,svojim postupcima u svakodnevnom zivotu,pridonosimo ljepoti zivota u miru, slozi i ljubavi. Time pokazujemo svoju smjelost, hrabrost, pozrtvovnost i odlucnost!
Pokazat cemo djetinjstvo, odrastanje, dozivljaje i sirenje zivotnih spoznaja. Pokusat cemo pronaci i recenice koje zrace zivotnom mudroscu.Svaki napisan tekst, tako i ovaj, shvaca covjeka u svjesnom jedinstvu sa svime, covjeka i prirode, covjeka i okoline, covjeka i covjeka. Za komunikaciju kao posredovanje potrebna je osjetilna, emotivna i intelektualna nadarenost.
Posto je model svijeta transpersonalan,da bi se to ostvarilo: covjek se mora odluciti da sebe odgaja.
Govoriti o umjetnosti, a ne spomenuti muziku bilo bi van svake sumnje nepotpuno.Prema sufizmu, arapsko perzijskom misticizmu,muzika je dusevna hrana i izvor sa-vrsenstva. Dr. Petar I.Stankovic za muziku kaze:"da je daleko izvan domasaja razuma i inteligencije, ona nas na caroban nacin dovodi u neposredan kontakt sa univerzalnim ritmom.Ono sto nikakva nauka, nikakva filozofija i nikakva rijecitost nisu u stanju da nam objasne, shvatit cemo iznenada u svojoj pravoj sustini pod magijskim dejstvom ritma i melodije.Muzika nas svojim opo-jnim zvucima prenosi u carstvo vjecnog i beskonacnog.
Gubeci svaku vezu sa materijalnom licnoscu mi se rasplinemo i rastvaramo ulazeci u sferu nadculnog saznanja.Muzika vrsi raspodjelu magnetskih,psihickih, ritmickih i kozmickih snaga u nama dovodeci u red i sklad prema tim istim snagama univerzuma. Na ovaj nacin mi te svemirske sile za izvjesno vrijeme mozemo neposredno stjecati i shvacati preko naseg "sestog" okultnog cula.
Ni jedna druga grana umjetnosti nije u stanju da djeluje tako intenzivno i direktno bez ikakvog ucesca razuma.
Svrha i cilj zivota je uciniti sve da se dospije u NIRVANU. Biti oslobodjen POZUDA,STRASTI i ZELJA dospijeva se u NIRVANU, u stanje krajnjeg blazenstva, mira i spokojstva.
Ja se protivim takvom shvacanju i za mene alternative nema, ako biram ja cu izabrati i POZUDU i STRAST i ZELJU i NIRVANU u svoj svojoj punoci, punim srcem i dusom. Svaki je covjek u potpunosti samome sebi put,istina i zivot. Zato i ucim od cula,jer samo tako mogu za-poceti s naukom spoznaje samoga sebe.
Da bi otvorio svoju dusu vjecnosti ja moram ici naprijed,a ono sto izvlaci snagu i ljepotu mora biti to VJECNO.Taj vjeciti plamen sto gori u srcu, osvjetljava mi
put kojeg nalazim u sebi.Ako ga ne nadjes unutar sebe, uzalud ces ga traziti negdje drugdje.Zato putnice treba krenuti, put je dug, tezak, a prepreka mnogo...
Skulptura, slikarsko platno,napisana pjesma ili muzika koju izradjujes, slikas, pises, slusas ili komponiras, pretvorit ce plamen u buktinju,dok promatras i stujes, njegovo ce svjetlo postepeno ojacati. Tada ces znati da je pocetak puta pronadjen,a kad pronadjes kraj, njegovo ce svjetlo iznenada postati beskonacno...
Koristena literatura :
----------------------
Metoda slikanja i materijali...Metka K.Hozo
Pristup likovnom djelu.........Matko Peic
Umjetnost i drustvo ...........Roger Bastide
Historija umjetnosti...........H.W.Janson
Rijecnik tema i simb.u umj.....James Hall
Vizualni jezik i lik.umj.......Jadranka Damjanov
Likovna umjetnost..............Jadranka Damjanov
------------------------------------------------
Napisano u Rijeci 05.04.1994.g. /B.B./
Post je objavljen 01.03.2005. u 08:22 sati.