Kao što se dalo primjetiti na HTV-u vrlo nespretno prtljaju o Sevinom skandalu, kao da nisu sigurni bi li radili nešto o tome ili ne bi, pa onda naprave neku limunadu... Što nam kaže Vjesnik o toj temi...
Na slučaju Severina opet je, naime, jasno da Hrvatska televizija nespretno traga za svojim identitetom u okružju veseloga i raspjevanoga komercijalnoga hrvatskog televizijskog (i medijskog) tržišta. Hrvatska televizija stalno balansira između zahtjeva koje joj nameću načela javne televizije, a koja isključuju natjecanje u brojevima (gledatelja), a nalažu natjecanje u kvaliteti programa i između podložnosti trendovima i modama zabavljačkog medijskog tržišta.
Pa se tako, uz fino i uljudno smješkanje mladih novinara i voditelja, uključila u medijski skandal u koji nije trebala. Zašto nije trebala? Ili barem, zašto nije trebala u tom opsegu dati toj temi toliko prostora? Zato jer se to od javne televizije ne očekuje.
Od nje se očekuje da štiti i razvija klasični novinarski diskurs koji je sve rjeđi u tržišno orijentiranom medijskom svijetu. Novinarstvo, naime, postaje sve prisnijim sa zabavom i senzacijom kao najunosnijim dijelom medijske industrije.
Tablodi su stvorili tabloidno novinarstvo površnosti i senzacionalizma, kao svojim vrhunskim kriterijima. Izgledom i grafičkim oblikovanjem, golemim naslovima i slikama, s malo teksta jednostavna smisla, lakoćom jezika i žanrova, nastoje privući što više publike i ostvariti zaradu.
Pod izlikom da »to publika traži« niču različiti novinarski žanrovi koji se sastoje od informacije plus zabava, skandali, promocije osoba i proizvoda. I politički se tjednici tabloidiziraju. To se uočava u njihovu kvaziistraživačkom novinarstvu, u aferaškom pristupu temama kojima se bave, priklanjanju skandalima i skandaloznom prikazivanju događaja.
Takve se novine čitaju i utječu na kreiranje javnog mišljenja, ukusa i shvaćanja vrijednosti...
Vjesnik
Post je objavljen 08.06.2004. u 08:50 sati.