Komentari su sjajna stvar, baš kad misliš da ne znaš o čemu pisati i već si spreman prema starom receptu jednostavno početi, pročitaš komentar i eto teme. Jedan me čitatelj pažljivo proučio moj tekst i ulovio me u kontradikciji. Dvosmislenost! Dvoličnost! Bla-bla. Vrlo opasna stvar je kontradiktornost. I tu je galeb apsolutno u pravu. Samo nekoliko rečenica oko moje nedorečenosti. Ja sam zaista lojalan nekome za koga radim, ali spreman sam se maknuti kad mi to više ne odgovara. Lojalnost je jedan odnos. On može biti prijateljski, ljubavni, poslovni... Odnos podrazumijeva da svatko od toga ima nekakve koristi, hej.
U jednom od ranijih postova pisao sam o odnosu nas samih prema svojoj okolini i samom sebi tako da ove dvije stvari ne treba miješati, a ni ta dva odnosa. Kad u odnosu postoje više strana tada su stvari za malu nijansu drugačije. Ako sudjelujem u timu, lojalnost za mene znači da zajedničkim snagama radimo za pojedinačnu korist (T.E.A.M - Together Everyone Achieves More). Samim time, a svatko se slaže s tim, štogod radimo, radimo za sebe. Poslovni odnos s mojim poslodavcem je u redu dok ja njega poštujem kao poslodavca a on mene kao zaposlenog. Lojalnost prema onome što radim zadovoljava i moju lojalnost prema sebi i obitelji. Svatko ima svoj interes, radimo u timu. U tom dijelu sam lojalan, pa naravno da jesam. I ne sramim se...
U jednom trenutku jedan dio tima prestane funkcionirati... recimo da sam to ja, recimo da sam prestao biti lojalan. Dobit ću otkaz, ne trebaju me takvog. A recimo da je 'glava' zakazala. I ja mogu njemu dati otkaz i otići svojim putem. Jer... dok se mi i dalje timski trudimo da odradimo određene poslove, jedan dio tima svoje obaveze ne izvršava. Njegova lojalnost prema vlastitom poslu je nestala. Želi zaraditi za sebe a nije platio radnika. Kako može njegov posao ići dalje? Zanemario je članove tima, zanemario je i svoj vlastiti biznis. Ako nisi lojalan samom sebi zašto bi to bio netko drugi? On je svoj dio od nas dobio, mi svoj nismo. Sorry. Trebam li i dalje biti lojalan takvom načinu rada?
Naravno, kako sam jučer skratio priču ispalo je da i na sam miris problema brišem iz firme u neku drugu. Nepretna rečenica, kojom sam propustio izraziti na pravi način samo svoju odlučnost da djelujem bez straha prije nego voda dođe do grla. Ne događaju se stvari odjednom, uvijek postoji tolerancija. Svi smo ljudi i svatko ima pravo na pogrešku, pa tako i 'gazda'. Ako je spreman u oči izraziti svoje mišljenje i objasniti razloge, probleme i svoje namjere, ako je pritom iskren i dobronamjeran, ako ima plan koji izgleda perspektivno, ako sam i ja dio tog plana, naravno da ću mu svoju lojalnost pokloniti još neko vrijeme. Do nekog razumnog roka. Kao što sam na početku posla spreman probni rad odraditi besplatno, tako sam i na kraju spreman ako treba učiniti isto. To ja smatram lojalnošću. Ali kako nisam bio spreman raditi probno tri mjeseca besplatno, tako nisam ni na kraju. Jer mi smo još uvijek u poslovnom odnosu gdje ja pregovaram o svojoj zaradi za odrađeni rad ako sam zadovoljan pregovorima spreman sam uložiti svoj trud u interesu ekipe.
Zašto sam još nekoliko puta mijenjao firme? Zato jer sam procjenio da sam prevaren, da se izbjegava objasniti situacija, da ne vidim nikakvu perspektivu, da se izbjegava suočavanje s istinom, da se laže, moj 'gazda' nije više lojalan prema meni... e pa tu više ne osjećam obavezu ni lojalnost. T.E.A.M. je postao Together Only Boss Achieves More. Ha, ha, kako sam ovo napisao netko će pomisliti: - Pa nije 'gazda' tu da bude tebi lojalan. Ako nisi zadovoljan idi pa si nađi drugi posao!
Naravno, pa o tome i govorim. Ne razumijem zašto neki misle da moraju raditi nešto od čega nema koristi a da im je to pritom ključ za egzistenciju. Kad sam u poslovnom odnosu izvisio i ostao sâm, ne postoje više dvije strane, preostala mi je jedino lojalnost samom sebi, lojalnost prema obitelji koja treba novac, svi mi želimo živjeti. U ratu je vojnik lojalan do smrti jer interes njega i njegove obitelji seže daleko dalje od trajanja njihovog života. A mi ne radimo za plaću da bismo tamo u nekoj firmici umrijeli. Radimo da bi živjeli. I imamo izbor. Ono što se na kraju mora je jedino odraditi otkazni rok. Ako postoji. Ali to nije ljudski odnos već ugovorni.
Ne, inače nisam totalni materijalista, ali po pitanju svoje plaće jesam. To je ono od čega živim i možemo si biti lojalni ali se ne moramo baš voljeti. Nitko ne može reći da nije jednako takav materijalista. Novac nije sve na svijetu ali bez njega imamo problem. Na benzinskoj postaji, u trgovini, kod frizera, u banci... ne pitaju kome si lojalan, kakvu imaš diplomu... samo kune igraju.