Nezavršena poema
Kad nosnicom klizim niz
tvoju kožu.. Kad osjetim
tvoju tanku kožu pod
jezikom.. (Kako mekano!)
Kad osjetim neravnomjerno
raspoređenu toplinu tvog
stomaka.. (Zadržat ću se tu!
Toplo je!) Dok me ne
polegneš. Pustim ruke ispred
sebe. Tebi otvorim svoja
leđa, guzu, dovoljno raširene
noge. (Šapčeš mi nešto, ne čujem!)
Kad osjetim tvoje prepone..
Tvoja bedra kako me utiskuju
pritišću svom snagom..
Kad osjetim tvoje ruke
kako mi kontroliraju dah..
A posebno kada osjetim
tvoj erektirani penis.. Onda..
Ustvari, onda ne znam
što da kažem. Hm. A ni sada.
Gdje sam ono stala?
autorica: ruža u haustoru
(09. 01. 2005.)
Post je objavljen 15.02.2005. u 16:39 sati.