Dovraga..1:35 je a ja ne mogu spavati! Evo što se desi onima koji se bude u podne. Uz najbolju namjeru da zaspim u normalno vrijeme i probudim se u normalno vrijeme, opet ništa od toga. Znam, naslov je malo čudan, a s obzirom u koje vrijeme ovo pišem, zapravo nije ni prilično čudan koliko bi mogao biti. Inspiracija mi je proizašla iz pomisli na nadolazeći ispit. Naime, postoji određeni broj kolegica, ferači, koje se uvijek iznova i iznova žale na to koliko su diskriminirane na FERu što od strane profesora što od kolega itd.-apsurd kakav ne postoji, strava. Moje iskustvo govori da naravno postoje pojedinci koji žene na FERu, i općenito, smatraju infreiornima, profesori koji će ti zbog tog capiknut ocjenu koju manje. Ali isto tako postoje i oni koji će ti baš zato kaj si «simpa ženska s neš soli u glavi» progledat kroz prste, te postoje oni kojima je sve to ravno. Na kraju krajeva sve se to pokrati i njema probljema! Sve te neke feminističke spike o ravnopravnosti su nebuloze. Ne mogu shvatiti žensku kojoj je životni smisao nekome dokazivati da je ista kao muškarac. Mislim, gluposti! Zašto bi morali biti «isti»?! Ja ne mogu podići regulacijski trafo od kojih 20kg, niti mogu odspojiti žicu koju je neko sadistički pričvrstio na apmermetar, a ne mogu ni zapiknuti elektrodu u smrznutu zemlju. Ne želim mijenjati gume na autu…Nogomet me ne zanima, auto mi služi isključivo kao ono što jest-prijevozno sredstvo, a laptop sam htjela birati po ljepoti jer o drugim specifikacijama također neznam gotovo ništa(sva sreća razum je ipak prevladao)..I sa svime time živim sretno i spokojno. Feministkinje moje, vi bi dakle u svemu tome ravnopravnost?! E pa, eto, recimo ove futilne stvari koje sam navela- da baš nema drugog izbora pomaknula bi taj trafo do željenog mjesta mic po mic, što se tiče ampermetra- Bog poživio kombinirke! Elektrodu bi po kratkome postupku riješila skokom na nju, valjda i ove 54kg nečemu služe. Gume pak znam promijeniti, ali sam se uvjerila da su posljedice-puknuti nokat i ostali toliko zmazani da ih ničime više ne možeš očistiti te ih ionako sve moram odrezati- takve da ne želim s time imati više posla, osim ako naravno nemam izbora. Ne čitam BUG, ne zabrinjava me kolko mi komp ima RAMa, ROMa i sličnih drangulija. Volim rozo, svijetlo plavo, volim shopping i puno cipela, znam provesti i do 2h birajući šta ću obući idući dan, a neopisivo zadovoljstvo mi predstavljaju dirljivi filmovi sa happy endom. Ako je kraj slučajno tužan-naravno da ću tuliti ko kišna godina. Heh, i sa svime time uopće mi nije loše na feru-i recite vi meni, tko je tu onda lud?!
Post je objavljen 15.02.2005. u 01:58 sati.