Većina fotografa koji imaju veće zalihe filmove, te zalihe filmova čuvaju u frižideru. Iako to nekome neupućenome može djelovati "čudno" ili čak i "nenormalno", za to postoji jedan vrlo konkretan razlog.
Jedan od osnovnih sastojaka fotografskog filma, ili točnije, njegove fotoosjetljive emulzije je želatina. Životinjskog porjekla. Ona je lako kvarljiva i osjetljiva na temperaturu i vlagu; na povišenoj temperaturi se kvari i rastapa, a od vlage bubri.
Kvarenjem želatine dolazi do degradacije filma, i posljedične nekvalitete budućih snimaka snimljenih na takav film, odnosno oštečenja ili uništenja već snimljenih snimaka na filmu, s obzirom da su upravo u toj želatini fotoosjetljive tvari koje reagiraju prilikom izlaganja svijetlu za vrijeme fotografiranja.
Ta degradacija od dugog stajanja najčešće nije toliko jako izražena kod c/b filmova (osim pojave tzv. "mrene", odnosno smanjenja kontrasta - film djeluje "sivo" kad ga se razvije), no kod kolor-filmova koji imaju 3 fotoosjetljiva sloja, se može dogoditi čak i da dođe do pogrešne reprodukcije pojedinih boja (boje budu "pomaknute" na način da npr. crvena bude narančasta, plavo nebo vuče na ljubičasto its...)
To je i razlog zbog čega svaki film ima na pakiranju otisnut rok trajanja do kada bi ga trebalo snimiti i razviti. Čuvanjem filma u frižideru se taj rok može donekle produžiti, no opet ne beskonačno...
Post je objavljen 03.07.2018. u 00:00 sati.