Grboslovni likovi – križ na štitu
Od samog početka pojave grboslovlja (heraldike) u zapadnoj Europi, početak 13. stoljeća, križ je najstariji i najrašireniji heraldički simbol. No, stari zapisi križ zapravo pripisuju vitezu Galahadu koji ga je prvi nosio na svom oklopu (štitu), a simbolizirao je čistoću, žrtvu, svetost i pobjedu.
Uporaba križa u grboslovlju enormno se proširila već krajem 11. stoljeća kada su tijekom Križarskih ratova razvijeni različiti oblici križeva u cilju stvaranja sustava grboslovlja koje se počelo javljati tijekom 12. stoljeća u zapadnoj Europi.
Tako grboslovlje počinje razlikovati križ na štitu, pa imamo slijedeće inačice križa: latinski, grčki, ruski, petrov, andrijin, tau, račvasti, nadbiskupski, papinski, slomljeni, klinasti, plosnati, malteški, jabučasti, trolisni, štakasti, sidrasti, ponovljeni, jeruzalemski, arkanđeoski, evanđelijski ...
Ipak, najpoznatiji su oni koje su za svoje simbole na štitu imali Teutonci, hramovnici, hospitalci, ivanovci, jeruzalemci i isusovci. Dakle, radi se o željeznom (plosnatom), klinastom, malteškom i jeruzalemskom križu.
Inače, u grboslovlju je zapravo sve i podređeno križanju grboslovnih slika. Tako je najlakše pet istih slika križati (središnja točka-točka vrha-točka dna-desna bočna-lijeva bočna) ili pak 'andrijinim križom' (središnja točka-desna točka vrha-lijeva točka dna-lijeva točka vrha- desna točka dna).
Kod križanja četiri iste slike moguće je križati na način račvastog (razbojničkog) križa (središnja točka-desna točka vrha-lijeva točka vrha-točka dna) ili obrnuto (središnja točka-točka vrha-desna bočna dna-lijeva bočna dna) ...
Post je objavljen 09.06.2018. u 16:54 sati.