Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/radnaskela-ash-etugg

Marketing

Nova 2011. u Traumi... dio 1

Guba su one kucice sa desne strane, koje odaberes da utvrdis sadrzajni okvir tvoga posta... pa ja lijepo kliknuo i na "religija", jer rme to novogodisnje iskustvo iz Traume u Draskoviceveoj fakat produhovilo... ucinilo od mene drugog, boljeg covjeka! da nisam agnosticki fundamentalist (doduse, kao14-godisnjaku jednom mi je moja bivsa susjeda rekla da sam sav "vrazji", ali eto to me nije usmjerilo tim neznaboscima, kojima je samo na pameti promocija najnizih... najodvratnijih... “najzivotinjskijh” ljudskih poriva, poput necega tako odbojnog poput seksa!) mam bih rekao da sam na fleki krvi na podu vidio lice Majke Bozje, Josipa i Isusa!

elem, u Traumi sam zavrsio oko 3 ujutro sa frendicom i frendom nakon cage u Jabuci… a tam smo pak zavrsili nakon kaj smo frend i ja skuzili da je ex-Yu New Wave vecer u Tvornici cista prevara… oke, Aerodrom je oke, ali dobro se zna kaj JEST ex-Yu New Wave… nisam neki fan, ali osnove znam, pa valja bit posten I priznat da je to uglavnom SRPSKI New Wave… svaka cast –ups! Kome to?!-ali Partibrtejkersi, Kicma, EKV, Sarlo i co. su tada bili ispred svog vremena i bili, jelte, ro-do-na-cel-ni-ci (tako mi Borghesie I Transmisije, ovo se zove rijecina!) svoje podvrste!

jebate, da smo bili neka new wave-ovska mega-kapitalisticka zemlja, rezite me ako danas jedna od najpoznatjih disko kuca u ovome djelu svijeta ne bi bila neka tipa kao Zeleni Zub d.d. A kad danas slusam recimo Siziku od Lakih Pingvina, kako to nazvati nego remek-djelom! Pa svi ti- kako ono?!- elektro-clashovci i kojekakva indie banda (svidjau mk se The Ting Tings!) bi se mogla sakriti. Ali eto, mi smo ipak bili samo jedna poluindustrijalizirana zemlja na pol puta izmedju Zapada I Istoka, te smo kao cuvari kljuceva Vrata Zapada ipak bili u prilici onak ispod vrata prismrdjeti i tu zapadnjacku pokvarenjastinu. Kad se samo sjetim bajki koje je moj stari pricao o Radio Luksemburgu…


dakle, sirota, ajmo reci, M., je opala sa dupetom na pod Jabuke i strgala si kost u zglobu, kako je kasnije pokazala RTG snimka. i nas dvojica otpratismo ju u Traumu...
i kakav zivot otkrismo!
kakvo Podzemlje!
koji polusvijet obitava tamo!
koje divote!
da sam to prije znao (samo sam nagadjao iz "Crne kronike") namjerno bih si svake Nove Godine trgao ruke I noge sam da docekam Novu u Traumi, tom Raju usred Pakla…

Pokupise M. decki u zelenome i ostavise mene i, recimo A., u hodniku… i onda su poceli dolaziti Ta Divna Stvorenja… ma, da sam barem imao bilo kaj da zvukom ili slikom ovjekovjecim te price ili barem atmosferu... te bisere koji su samo cekali da ih se otkrije, pa da zasjaju svojim dijabolicnim sjajom na nebu zagrebackog podzemlja... kurve, fufice, pijanci, huligani, cak i jedan bivsi clan DKH-a... Malnarov Nightmare Stage izgleda poput samostana ili djecjeg vrtica... da nisam obeceao da se necu baviti politikom, rekao bih: poput Sredisnjice sa Trga Zrtava Fasizma! :)

klinjo od 18,19, sjedi i trese se kao prut... mrsav kao trska, obucen u markice, gel u kosi, “beckhamica” (kaj to nije van mode?!). zila/vena, kajvec, na ruci mu rasjecena, ali tako da (jos) nije iskrvario, ali da je bio malo blijed, je. da sam se cak i ja bio zabrinuo. decko je svako malo zazivao nekog da ga “zasije”....

“decko... decko... e, kae bilo?”
“ ma, kurac... na tulumu sam digo sam neku picku rukama, zgubil ravnotezu... OCE ME KO ZASIT OVDJE KURAC?!... i opal...”.
“prek boce!”, ubaci se njegov kompic, koji mi se cinio kao njegov brat-blizanac...

“picka” pala skupa s njim, polupali bocu i boca mu razrezala kozu...

“i kaj? bus nazvo komada?”, pita A.
“NABIJEM JE NA KURAC PICKAJOJMTRINA!!! OCE ME KO KURAC ZASIT OVDJE?!?!”



(...)
lik se dere iz susjedne sobe. zenica mu sjedi na klupi pored mog frenda i mislio sam tada, a mislim i sada, da ga je nekako premilo gledala ocima malcice zamucenim od novogodisnjih maligana...
"tad joj spasih odsaj meseca u oku"...
a njen "idiot" je nogu strgao na dva mjesta (ispalo je kasnije "prelom sa pomakom")... preskakao je ogradu iza kuce, malo iza ponoci, i doskocio na komad zaledjene lokve. na nogama "ribokice". prizemljio je tako da se cuo lom...
"a kaj je s vama, decki? vi mi ne izgledate ranjeni..."
"nis, gospodjo, nije, frendica opala na guzu, pa ju bubala rukica..."

a "idiot" prozivljava agoniju, koju cuju valjda do Glavvnog Kolodvora.... a zenica pak mog frenda gleda sve milije i nekako kao da ne cuje "idiota"...

a onda su dosli celavi decki u koznjacima i sa tri djevojcice...
mojim "strucnjackim" okom sam im prema sirini rucnog zgloba i debljini nadlaktice davao ne vise od 17... a celavcima cca blizu 40... jedna od njih place, carape joj strgane na mrsavim nogicama, obuvene u fensi stiklice i minjaci kojima su pokusavali zamaskirati svoju maloljetnost...
jedan od celavaca kao da je imao tragove krvi na licu, nisam bio siguran da li svoje ili tudje, jer rane nisam vidio... u ocima sve trojice se ogleda dusa pit-bullova, adrenalin mozes nasmrdjeti... stajali smo na odjavnom salteru kad jedan od njih se trgne i promrlja kroz zube: "stigli su ... dosli su i oni na traumu!". izjurio je van. curica pored njega udri u lelek i plac.
"miki! nemoj, miki, molim te! mikiiii!"

miki je bio vec vani na rampi ispred Traume, ja naravno za njim... kae?! sora u 3 ujutro i da to propustim, naravno, kao gledatelj!
miki je dograbio neku sipku iz crne "astre" i trk prema zutoj "ford fiesti", koja se bas bila uspinjala prema ulazu u Traumi... a onda su spazili ludoga mikija sa sipkom... ona djeca unutra pocela vristati, vozacica je probala pobjeci niz rampu u rikverc, zadnjim lijevim krajom udarila u ogradu, mislio sam da ce se stropostati preko ograde u dubinu... rekoh si, "nema beda, ionako su pred Traumom"...
a miki je vec lupao po sajbi, zatim po bocnom vozackom staklu i samo mu je iscrtao "paucinu", ali se zato suvozacko staklo rasprsnulo u stotine komadica... iznutra je dreka bila sve zesca... jedna od cura je vec pravo histerizirala, onako izmjenjujuci krikove i jecanje... "fiesta" proba naprijed, nista. miki lupa po haubi... ja do murjaka nazad, "ubit ce ih! daj nesto!"... murjak gleda, gledam ja njega i skuzim da se usro. ne vjerujem! samo pogled skrenem na pendrek i "berettu" ili koji vec qratz, mislim skuzit ce da je naoruzan. ali nista. murjak se zblokirao!!! dodje drugi, ucinio mi je vise za suradnju, i izletio van... u medjuvremenu miki i drustvo su nestali...

frendica je u medjuvremenu zavrsila. izlazimo sa rampe i skuzim dvojicu od celavaca kak stoje dijagonalno preko krizanja. valjda cekaju da djecu iz "fieste" pregledaju i puste kucama. a onda ih vani cekaju 4-ica pit-bullova...

u novinama par dana kasnije sam citao da je sora u Traumi drugi dio necega kaj se dogadjalo u nekom narodnjackom klubu... blijede djevojcice, koje prisiljeno izgledaju kao 25-godisnjakinje, 4-ica celavih opasnih likova, spremnih za lansiranje nasilja i pijana djeca iz "fieste"... koje podzemlje. koji polusvijet.

otkad sam otisao odvikao sam se od toga... odvikao sam se od nasilja. ovdje sam se odvikao od svega losega sto sam ostavio iza sebe... ono dobro na vaganju sa losim redovito gubi... kad sklopim oci vise mi ne promice bundek, sljeme, piva sa frendovima u parkicu kod "jabuke", cevapi u utrinama, maksimir, stari kvart sa izlokanim asfaltom, nogac na tpk-u, preslusavanje 100 nadosnimavane "normalke" sa stvarima iz tiljkove (Tiljkove, miki moj!) "VAN STRUJE" u sobi frenda, koji si bas natapirava frizuru i stavlja crvenu sminku... i tad smo bjezali od kretena ispred "saloon"-a, kojima su smdjeli ti "jabucari", soranje nekog jadnog "tovara" od strane 10-ice boysa nam je bilo normalna navijacka prica... valjda zato kaj smo imali 20, 22 ili zato kaj smo dobar dio tjedne svakodnevnice prozivljavali na asfaltu....


Post je objavljen 28.05.2018. u 07:00 sati.