Tekst sam napisala 2013.g. i iz poštovanja prema prijateljici stavila ga u otpad...
"Udaje mi se prijateljica. Doduše, nije mi prava prijateljica. S obzirom da sam rigorozna po pitanju dodjele titule prijateljica, moram reći da ona više spada u kategoriju jako dobre poznanice iz društva u kojem se krećem na tjednoj bazi.
Digli su kredit za stan i sada ga užurbano uređuju. Neće biti gotov do svadbe. Međutim, zar je itko uspio riješiti sve prije nego što se uputio u tu navodno dosmrtnu avanturu?
Mogli su ići u podstanare, ali htjeli su ulagati novce u nešto svoje.
Mogli su si urediti stan u dvorištu njezinih iznad garaže, ali bojali su se da će se rodbina previše petljati.
Digli su kredit.
I sada su vezani ne obećanjem koje su dali jedno drugome, odnosno dat će ga uskoro, nego su vezani okovima bankarskog sustava.
Žao mi je svakoga tko diže kredit, bio prisiljen na to ili ne.
Međutim, nije to ono što me u vezi nje muči. Financijski problemi su gadni i novac razara obitelji, ali recimo da dokle god slijedimo isti cilj pred očima, možemo svladati prepreke.
Problem je što svi u društvu smatraju da on nju vara ili će ju varati ili ju je varao, a u najmanju ruku očijuka sa svakom zgodnom curom na koju naleti. Ono što ona ne želi vidjeti pored zdravih očiju, ne možemo joj mi nacrtati. Ne bi bilo umjesno, a nije da ga je netko ulovio in flagrante. Mislim, nije isto da li vidiš da se netko drži za ruke ili dodirivanje, ili je uhvaćen u bludnom činu. Da je netko vidio ovo zadnje, vjerojatno bi joj rekao, ali ovako??
Ovako ništa.
Osim toga digli su kredit. Čemu biti sijač zlog sjemena. Imati će problema i bez nas. Banke će se već za to pobrinuti.
Jedno ljeto, sjedili smo svi na terasi vikendice. Lik me svako malo nešto pitao, tinejđerski pokušavajući pridobiti moju pažnju. S obzirom da me iritirao još od prije, a ovo je samo utvrdilo moje mišljenje, nastojala sam uvijek biti u dijagonalno suprotnom kutu terase.
U jednom trenutku dok sam ležala u ležaljci što je bilo moguće dalje od njega, doletio je do mene pivski čep. On me gađao pivskim čepovima!!!!! Digao mi je tlak na žešće, a imam jako dugačak fitilj. Ekipa je blijedo gledala što se događa, u šoku kao i ja. Ona je također bila tu. I nitko ništa.
Pitala sam muža:
- Smijem li sada prestati biti pristojna? - drugi su to shvatili kao neku šalu, ali muž je znao da kipim. Već smo puno puta pričali o njemu i znao je moje mišljenje.
- Ne smiješ. - odgovorio je i svi su se opet nasmijali.
Nikad nisam prežalila što u toj prilici nisam reagirala nagonski već u skladu sa finim odgojem. Ponekad nagon zna najbolje. Ponekad psovke nisu grijeh, ponekad za dobrobit drugoga, čovjek mora uvrijediti i obezvrijediti odabrani subjekt ljubavi tog drugoga.
A opet. Što mi znamo o njima? Što itko zna o drugom paru?
Dok sam još hodala sa svojim mužem, nebrojeni broj puta sam dobila komentar :
- Pa što ti radiš s njim?
- Mora da ti je teško s njim...
- Jadna ti...
Slušaš te ljude i misliš si ... Pa koji vam je k...! Što vi znate o meni i njemu i našoj vezi!
Ne. Nemam pravo suditi, nemam pravo ni procjenjivati ih, čak ni misliti ružno o njemu. Niti ću to činiti.
Pijem radler. Čekam oluju. Čistim misli od kukolja. "
Razveli su se tri mjeseca nakon svadbe. On je tražio razvod. Ona bi mu oprostila ljubavnicu.
I dan danas nikome nije jasno, ako već nije volio nju, što nije bar sebe dovoljno volio pa izbjegao cijelo sranje oko kredita, vjenčanja, uređenja stana...
Nisu sve negativne misli kukolj. Nisu sve pozitivne misli pšenica.
Post je objavljen 03.05.2018. u 07:47 sati.