Marketing
Melting Pot On The Hot Spot Na Piazza Della Signoria
Usporavam vrijeme u zoni
promatram kapljicu vode
kao se nakon pada izdiže iz jezera misli
svakodnevica otupljuje oštricu doživljaja
dok pišem molbu za pomilovanje
u meni još rezonira Firenca
i pitomi Toskanski krajolici
to je David vs. Spiderman na karoseriji autobusa
to su znojni trkači maratona na ulicama renesansnog grada
to su plesačice Hare Krishne što mrdaju bokovima oko golog bijelog Davida na Piazza Della Signoria
to je mladi anarhist s električnom gitarom i njegova djevojka na prostirici; on svira, ona čita, ja ih milujem pogledom punim odobravanja
to je uličica puna kineskih dućana u kolijevci Renesanse
to je uličica puna arapskih dućana u kolijevci Renesanse
to su ugljeno-crni Senegalci sa umnoženim «umjetničkim» slikama grada koje nalet vjetra otpuhuje i raznosi niz ulicu kao suho jesenje lišće
to su neki drugi Afrikanci, s prigušenim bijesom i škrgutom bijelih zubi promatraju prolaznike nudeći šešire, selfie stickove, spinere, tu imbecilnu novotariju; povremeno tresnu želatinastu kuglicu zelene boje o priručnu dasku, loptica se ljigavo rastoči, potom skuplja u prvobitan oblik
to je nekolicina mladića što su raspalili mjuzu i akrobatski densaju na Michael Jacksona ispred Cattedrale di Santa Maria del Fiore i Rajskim vratima dragog mi Ghibertija
to je bezizražajan Filipinac koji mi otključava vrata apartmana pri dolasku
to su Filipinke s neznanim smiješkom, ravnodušno otresaju kuglicu gelata u konet
to su polugoli mladi usnuli cigani na klupama šetnice uz Arno, u sjeni visokih palatana uzimaju predah od krađe
to su visoke namibijke Leni Riefenstahl, gracilnih kretnji prelaze slabo iscrtane pješačke prijelaze, miris sandalovine ostaje za njima
to su vanbračne kćeri Rafaela Santija; mlade tamnopute, crnokose firentinke zuje na vespama onkraj Armanijevih trgovina
to je najbolji sladoledi na svijetu u slastičarnici Vivoli
to su američki jenki-dudeki, stari bračni parovi srednje klase u galeriji Uffizi, bez imalo griže savjesti žive život kada je već kasno za sve
to je mlada rumunjska ekonomistica iz Bukurešta, nudi mi kartu i vodiča za Uffizi
to su kurve u MonteCarli, svetištu seksa
to je student američke ALU, plavokosi mladić kovrčave kose, žutokljunac koji također čeka red za Uffizi; u očima mu isti onaj zanos kakav sam ja imao prije 30-tak godina; nasjeo je na mit o umjetnosti i spremno ga puši. jadnik ne shvaća da je ta avantura opasnija od uspona na GrossGlockner. kada uđemo smjestit će se kod prve antičke skulpture, baš kao da je u nekoj usranoj pljesnivoj gliptoteci i započeti skicu olovkom
koračam galerijom: ređaju se imena kojima sam se nekoć klanjao, nedostižni bogovi, sada tek vrijedni zanatlije
ipak, još uvijek mogu izazvati poštovanje, iako ne i divljenje
turističke grupe limitirane vremenom kreću se u skupinama kao krdo, pučani su željni upiti što više informacija koje neće preživjeti večer
usporavam vrijeme i promatram ih iz daljine
iznenadna vizija: Krist s milijun sićušnih usta i urlika na svom torzu
ali back to Piazza Della Signoria
tu je Hare Krishna Ivan iz Moskve, na čelu mu zlatni znamen pomiješan s prahom iz Gangesa.
U masi lica nalazi moje lice intrigantnim.Prilazi i započinje razgovor, potom uručuje brošuru Easy Journey To Other palanets te mirisni štapić.
- Dođi sutra na naš Festival! – veli.
- Možda - odvratim i stisnem mu ruku.
Od njegovog stiska bridi mi dlan čitav sat vremena.
Ima li taj susret dublje značenje, pitam se dok otvaram knjižicu nasumice:
“2. When the student has chosen a bona fide spiritual master, he must take the proper initnation from him. This marks the beguinning of spiritual training.”
Minutu kasnije, na istom tom Piazza Della Signoria, puritanci, štovatelji dominikanca Savonarole, onog što je držao frenetične govore pa preuzeo vlast 1432. godine i potom organizirao Lomaču taštine
vidim
bande bosonogih dječaka jure uskim ulicama, provaljuju u bogataške kuće, kradu umjetnine i nose ih na trg da budu spaljene
derane prožima osjećaj važnosti zbog datog im zadatka
prožima ih osjećaj pobjede nad bogatunima, nad nepravdom
prožima ih osjećaj zadovoljstva kada bukne vatra
zadovoljstvo će potrajati barem jedan dan
koliko i provarena hrana
zdipljena iz bogataške smočnice
revolucija ždere svoju djecu
a vatra traži svoju hranu
i godinu dana kasnije
(execution on May 23, 1498.)
Savonarola biva obješen, a potom spaljen
na istom mjestu
- Fra Savonarola je preteča reformacije i Martin Luthera - veli mi jedan od sudionika skupa, brat Domenico, dok polaže cvijeće na spomen obilježje udaljeno svega par metara od Neptunove fontane.
- Možda, ne znam – kažem - no nezadovoljstvo Borgijama dugo je trajalo.
- Još mogu oćutiti miris spaljenog mesa - veli on zamišljeno dok mu tiha suza nalazi put prema središtu gravitacije - ali, umro je za našu stvar!
- Kršćanskih mučenika nikad dosta - domećem na brzinu prerušen u dominikanca
majstor socijalne mimikrije
mimikrije općenito
ja sam
Bond
James Bond
na balkanski način
premazan svinjskom masti
i reš pečen
Blast to the past:
7.2. vrijeme Pepelnice (Čista srijeda)
Fra Savonarola grmi s propovjedaonice:
Memento homo, quia pulvis es, et in pulverem reverteris
spomeni se čovječe: prah si bio i prah ćeš postati!
Grješni građani Firence početak je korizme štono će reći vrijeme je pokore, molitve i posta, vrijeme kada obnavljamo našu kršćansku vjeru, razvijamo duh poniznosti i žrtve, te se podsjećamo da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna i mirna srca.
Žene!
hodte kućama po raskošne halje, ogledala, pomadice i skupocjene parfeme, češljeve i ini pribor za uljepšavanje, donesite ih na Signoriju, neka večeras Sotonine zamke gore na lomači
Djevojke!
o djevojke, odijevajte se skromno, ne razmećite se ljepotom ili bogatstvom, budite jednostavne!
Umjetnici!
slavohlepni slikari, kipari, pjesnici i ini, nek' se vaša djela pridruže noćašnjoj vatri!
Muškarci!
što tratite život kockajući po opskurnim trovačnicama, vamo s igraćim kartama, vamo s kockama, vamo s igrama – neka gori...
Bogataši!
uništite simbole moći!
Muzikaši, svirači, trubaduri!
previše je bilo dvorske glazbe, predugo su vaši glasovi pojili, a ruke udarale u strune vladinim dužnosnicima, plemićima, vojskovođama umjesto da slave oca Nebeskog... Amo doneste svoj instrumentarij, svoje frulice i flaute, lutnje i gambe, harfe, doboše i druga svirala... neka sagore u buktinji jer u vatri je obećanje, u vatri je novi početak, u vatri je spas!
gospodi pomiiiiluj!
razbuktava se lomača taštine uz vesele povike rulje, kao preludij za buduće vatre
kao atak na modernu umjetnost
kao spaljivanje degenerične umjetnosti u nacističkoj Njemačkoj
gore ploče Beatlesa u Americi
Prilaze Michelangelo i Botticelli... bacaju svoje uratke, skice... slike baca Botticelli... plameni jezičci oblizuju skladna tijela riječnih bogova – no uvijek su to ista tijela muškaraca i žena, (nemo''š iz svoje sheme uteći)
umjetničke prakse tu su nepoznanica, s produktom se ovdje računa, sa zlatnom mjerom se ovdje računa, sa savršenstvom se računa
ja dramatično iz druge dimenzije uzvikujem:
pa neka gori
ništa ne ostaje
ništa
prah si bio i prah ćeš postati
Pepelnica je danas
i Parnas će pojesti vatra, ako ne vatra, onda vrijeme zasigurno
jer je Kanye (koji je oženio Kim na ovom mjestu) popularniji od Beatlesa
ma koliko se nekoć moćile gaćice i bila zaglušljiva vriska curica
rulja ne zna o čem pričam, ali odobrava
(...)
Umno zdrav čovjek teško će se bondati sa Savonarolom
fanatik je fanatik
ma bio on fanatični pop
fanatični artist
fanatični znanstvenik
fanatični sportaš
fanatični fašist
ipak Lomača taštine hvalevrijedan je performans
ima već neko vrijeme da sam kriknuo u noći:
odbijam konzumirati narcističku umjetnost!
umjetnost mora biti transcendentalna ili je ne treba ni biti!
transcedentalni proces jedino je bitan
umjetničko djelo kao njegov derivat može a i ne mora postojati
moguće ga je odmah po završetku uništiti
kao što budistički svećenici uništavaju ogromnu mandalu
na kojoj su danima posvećeno radili
Signorija je pista za nadrealizam i sulude se slike nižu kao na pokretnoj traci
pa eto, došlo vrijeme da se i Azijati žene
(Getting Married in Florence – What You Need to Know)
«Are you thinking about getting married in Florence, Italy? If so, you’ll be in good company. It’s a firm favourite with celebrities and a popular choice for weddings due to the beautiful scenery and architecture.»
mlada i mladoženja, kosoki, probijaju se kroz gužvu
za njima kaska kosoka fotografkinja malo pognutih ramena, tipičan karakter žrtve
napravit će seriju fotografija mladenaca pred zelenim mramorom galerije Uffizi
dok škljoca
nekoliko metara dalje na saxu pojačanom razglasom netko započinje svirati
ne me quitte pas
ne ostavljaj me sad, ne ostavljaj me sad
dvije djevojčice prilaze sviračici
ubacuju par eura u škatulju
ja velim: play it again Sam!
play it again Sam, ali nešto s moje play liste
kreirane ad hoc - za ovu firenitnsku priliku – čist NLP-jevski
kad nastupe teški dani sivila i depre na kontinentu
kada cvate mahovina u dahovini
pritisnut ću play
da izazovem pozitivne osjećaje spram života i svijeta
play it again Sam, play it Caruso
for the way we where
(milady)
Chitarra romana
Con un bacio piccolissimo
Un Giudice
Ciao, ciao, bambina
Come Prima Piů Di Prima
Piove
Nel Blu Dipinto di blu (Volare)
Sono Solo Canzonette
Piů Bella Cosa
Cose Della Vita
Andrea
Via del campo
Felicitá
Bello e Impossibile
Sapore di sale
La canzone di Marinella
La Veritŕ
L'italiano ( l asciatemi cantare )
Un Piccolo Aiuto
Core ´ngrato (Catari, Catari)
Maledetta primavera
Parole Parole
Tintarella di luna
Lamore Verrŕ
Per Sempre
Una Notte
Boogie
Come Di
Via con me
Azzurro
Una notte a Napoli
Come Te Non C'e' Nessuno
Senza Fine
Dicitencello Vuie
Bambina, bambina
Ti dirň
Quando quando quando
L'Italiano
Ti Amo
Un bacio a mezzanotte
Va Pensiero
Nel blu dipinto di blu
Baila Morena
Mamma Maria
4000 Baci
A far lamore comincia tu
Susanna
Ragazzo della via gluck
Ci Sara
Sharazan
Tu Soltanto Tu (Mi Hai Fatto Innamorare)
Felicita
Amore che vieni amore che vai
Una Lacrima Sul Viso
Uzimam kratak predah u Loggia dei Lanzi i pripaljujem cigaretu u tom kasnogotičkom zdanju. Lođa je kao neki error u prostoru. Izdvojen kutak ludila trga. Buonarotti je predlagao da se lukovi na korintskim stupovima nastave uokolo čitavog trga. No kako pomiriti ovo grozno srednjovjekovno zdanje, ovaj monolitni bunker Palazzo Vecchio s čipkastim korintskim lukovima?
Na ovom je mjestu tjelesna straža Cosima I čekala gazdu da iziđe iz vijećnice; odavde su prinčipese Medici promatrale svetkovine; odavde me bona fide gleda Perzejevo dupe dok otpuhujem dimove i razmišljam o prenapuhancu i lažljivcu Celliniju; lavovi kuće Medici mi namiguju, desni još od rimskog doba
potom stižu plesači sa zastavicama uz ratničke bubnjeve
pa nogometaši i svi ostali
usred te vreve pronalazim skrivene i prazne uličice, tajne hodnike i odaje
u vasarijem koridoru
ja sam veliki majstor samoće
(...)
sjedam na zidić klaustra u nekom samostanu
u Bargellu, sudnici, ispijam Chianti
na poleđini fotoaparata listam snimke koje sam načinio
zumiram na pozadinske likove, promatram ih, kažem:
izradit ću vaše portrete, pridodati ću vam imaginarne sudbine, potom programom za prepoznavanje lica pronaći na Face-u i usporediti rezultat
centar grada polako se prazni, ulice opušćuju
oko ponoći na Mercato Nuovo netko pere kitu u ustima vepra (Porcellino)
liježem na krevet kraj otvorenog prozora i osluškujem
ulica vrvi životom do kasno u noć
muzika uličnih svirača, larma, dovikivanje, zvuci motorina, vespi, piaggia
ravnodušan sam prema vlastitim nastojanjima
umjetnička stremljenja odložena su na stranu
sklapam oči
u vrtovima Boboli događa se nevidljivi polni čin… prilazim ti straga, zadižem suknju… ja satir ti nimfa… zahtijevam od Vasarija da i to upiše u svoju bilježnicu – sudbine velikih renesansnih umjetnika ... Rečeno, učinjeno...
srce moje poskakuje po brdašcima Toskane, čak i u snu
Azzuro - Adriano Celentato
Post je objavljen 23.04.2018. u 13:05 sati.
