Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

Deus Ludens...







U knjizi „Skriveni Bog“ Vladimir Paar i Ivan Golub pišu: „Ako je igra dakle djelatnost koja je neslužna i koja pruža zadovoljstvo, onda se za Božje djelo stvaranja svijeta može reći da nosi obilježja igre, a za Boga da se igra, da je igrač – Deus ludens.
“ Sve dalje što se dogodilo nakon iskonskog grijeha, kažu autori lucidno, „poremećaj je igrivosti svijeta.“
Čovjeka je poveo nagon za služnošću, za stjecanjem, uzvišenu igru poradi igre, zamijenio je pretvaranjem svega u vlastitu stečevinu. Svijet kao igra postao je svijet kao borba. Igra je prerasla u rat jer je pervertiran njezin izvorni smisao. No Bog i dalje svijet uzdržava na način igre, ističu Golub i Paar, „svemir pleše…svijet se i igra i pleše.“

Sve pleše, sve je u pokretu, u mijeni, u dinamici, samo bi čovjek sve htio prisvojiti, kontrolirati i ukalupiti. Bog je nenadmašni igrač.






Ubi dušu gravitacije... nietzscheanskim imperativom naučih letjeti... barem u snovima...
Prestala sam spavati, sanjala sam letenje, lebdjela sam iznad sebe same, odvajala se od stvarnosti, od dušogrizja koje me proganjalo, od raspuknuća ljubavnog zanosa...

Vidjeh aleph, točku u kojoj se zrcali svemir. Znak beskonačnosti , izroni iz zavjetrine pamćenja. U položenoj osmici putevi mene lutalice, mene pustolova bespućem znatiželje. Zagrljaj bez početka i kraja.
To smo mi... ti i ja... on i ona... animus i anima u fikciji uma. Konstelacija zvijezda razasutih nebom rađanja, sazrijevanje u ideologiji nestajuće zablude.
Kroz prizmu nutrine vidjeh prelamanje bijele svjetlosti u dugin spektar. Poezija kiše je obznanila život. U kapima privida tragovi neznanja, koridori tumaranja oceanskim dubinama. Utopija živi u svakoj školjki otvorenoj na žalu stvarnosti.
Biografija ljubavi ispisana u pjeni. Čudesna vizija njenog izrona iz ničega u ovo ovdje i ovo sada. U kozmos uma.
Osmišljavam nutarnju kozmogoniju. Raskrinkavam iluzorno vjerovanje u snagu uma. Spoznajem, podsvjest nije đavolje čudovište nego lumin istine. Oslobađam zatomljene osjećaje. Ne dozvoljavam mislima da zalede sjećanja. Doživljavam sukob svjetova, rat zvijezda na nutarnjem nebu. Ideje se gase i pale... nestaju iluzije... prividi se pretaču u životnost...

Ćutim svježinu novog svitanja... na horizontu svjesti Sunce... osjećam slijevanje misli u osjetilnost postojanja... Ti i ja u spiralnoj dinamici univerzuma... u vrtlogu prostor- vremena... u mnogoprotežnosti zbilje... u poeziji suza i lakoći trajanja u životu... lagani smo, letimo, vidimo sebe pod sobom, to se Bog kroz nas igra s nama.

Ispisujemo biografiju sretne budnosti.

Dijana Jelčić






Post je objavljen 17.04.2018. u 07:57 sati.