Te jeseni dobila je upalu grla. Ništa strašno, događalo se već uz dimilice koje je konzumirala i smatrala zaslužnim. No nije prolazila, ni nakon nekoliko dana primjene priručnih domaćih kućnih uradaka: čaja, meda, C vitamina...Tjedan je prošao do termina kod liječnika. I onda antibiotik. Tjedan dana. Ništa. Drugi tjedan. Ništa. Slijedeći antibiotik. Ništa. Dva su mjeseca prošla, uz hrpu antibiotika sve do penicilina, 4 litre čaja dnevno, slabo poboljšanje. Morala je ići raditi. Iako je, praktički, radila svo to vrijeme, od kuće na mobitelu, laptopu, do toga da je masne kose, uz kašalj, temperaturu i termosicu čaja, morala s direktorom u Finu. Jer on ne zna sam, ne zna ni što ni gdje pitati, u momentu dok se firma sunovraćuje u blokadu. Tek mjesecima, pa čak i godinama poslije, utvrđeno je da je, na prvu, bezopasna upala grla, rezultirala upalom štitnjače, urnebesom u organizmu godinama poslije...
Epilog priče: ovo nije jedini primjer žrtvovanja vlastitog zdravlja za firmu koja nije vaša i od koje nemate ama baš nikakve koristi jer više ste joj dali nego dobili, ovo je upozorenje da ne budete kao ona koja je sve žrtvovala za imaginarne njih I ne samo njih), a nije dodbila ništa zauzvrat. Kako inače objasniti mobbing, smanjivanje plaće za 35% jedino njoj (a mora pristati jer svi su obiteljski krediti na njoj), ukidanje radnog mjesta zbog imaginarne privatizacije (koja se ni godinama poslije nije dogodila), pokušaj "nogiranja" od 4. direktora u 3 godine bez otkaznog roka i potpunu ne-suosjećajnost političke uprave koja upravlja firmom?! Da ne govorimo o tome da je 2 godine prije nemilog događaja bio još nemiliji jer zbog ne-remonta i rada u hladnom mjesecima...od jeseni sve do Nove godine,;upala mišića, kralježaka i živaca zahtjevala je dvomjesečno nepomično ležanje i imala posljedice koje traju i danas.
Jedino dobro iz cijele priče je to da je danas slobodna od svakodnevnog psihičkog maltretiranja onih koji o njenom poslu znaju daleko manje od nje...a to što danas nema posao, za kruh ili školovanje svoje djece...sama si je kriva...što nije bila poput niih.
Zašto je svako dobro i ljudsko, da ne govorim profesionalno, u ovoj našoj Hrvatskoj danas osuđeno na propast i hara-kiri u kojem ni čast ni poštenje nemaju zasluženi spomen?!
Post je objavljen 05.04.2018. u 11:41 sati.