Krovovi su opet crveni, naša zvijezda grije blijede komade kože, dok zrak miriše na promjenu. Meškoljim se u mračnom uredu i žudim za krajem radnog vremena. Glava mi je kao balon i više ne znam tko sam.
Kad sam se udavala uzela sam muževo prezime. Bilo je nešto kraće od mojeg, a u školskom imeniku više ne bih bila na zadnjim stranicama. To možda nisu neki posebni razlozi, ali bili su prisutni kod odlučivanja. Uz to što sam htjela da se moj muž dobro osjeća i da zna kako ga prihvaćam.
Međutim, zapravo je u srži te odluke moj osjećaj ne povezanosti s bilo kojim prezimenom. Žene nemaju svoje prezime. Prvi dio života nosila sam očevo, drugi dio nositi ću muževo. Niti jedno nije moje. Da sam zadržala očevo i prenijela ga na kćer, da li bi ona to prezime mogla zvati baš svojim? Ne znam, njoj to vjerojatno ne bi bilo bitno.
Moj osjećaj ne povezanosti ne staje niti tu. Čak niti moje osobno ime ne doživljavam kao dio sebe same. Imena i prezimena su praktična, služe svojoj svrsi u razgovorima, socijalizaciji i pravnom prometu, ali ih ne osjećam kao svoja. Više kao osobnu iskaznicu koju moraš imati, ali ako ju ostaviš doma tvoj identitet neće biti time niti veći niti manji, neće promijeniti svoj oblik niti boje.
Čak i svoje tijelo ne doživljavam kao dio svojeg identiteta. Moje tijelo je divan instrument, vrlo složen i precizan mehanizam bivanja u ovoj stvarnosti. Međutim, to tijelo nisam ja. To je samo ljuštura, vrlo zanimljiva i kompleksna ljuštura, ali u konačnici samo ljuštura.
Ljuštura i stravično ograničenje. Većinu vremena se divim njegovim sposobnostima, ali ponekad ga doživljavam kao promišljeno sputavajući čimbenik. Nakon tjedan dan hripavog disanja, pluća u poderanim krpama, glave po osjećaju dvostrukog volumena, uz sva ostala sranja na poslu, više nisam u stanju prepoznati samu sebe. Tijelo je odlučilo pokazati kako, iako ga možda ne prihvaćam kao dio svojeg identiteta, ono ipak ima svoj udio u donošenju odluka u mojem životu. Pod naletom materijalnoga svijeta, moje apstrahiranje svoje biti postaje potpuno sporedno, skoro pa nije vrijedno spomena.
Petak, melem za tijelo i duh....
Post je objavljen 09.03.2018. u 14:11 sati.