Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/mcind

Marketing

Standar




Planinarsko društvo Kamenjak organiziralo je tradicionalni planinarski pohod pod nazivom "Žene u planinu" koji se u ovo doba već dugo godina održava, ali svaki put na drugim stazama. Za ovu nedjelju bila je odabrana ruta Plomin - vrh Standar (474 m) - Labin, koja je i dio Istarskog i Labinskog planinarskog puta.

U malom, ali povjesnom mjestu Plomin iskrcali smo se i sačekali pun autobus planinarki i planinara koji su došli iz Zagreba i sa kojima ćemo zajedno krenuti na ovaj izlet.



Pohod kreće iz Plomina sa oko 170 m iznad mora strmom stazom nizbrdo prema mjestu Plomin Luka na moru (gdje se nalazi termoelektrana Plomin). Nakon kraćeg zadržavanja zbog okupljanja i slikanja slijedi uspon na Standar koji se lijepo vidio iz Plomina.


Pogled sa dijela uspona na Standar prema Plominu odakle smo krenuli.


Blizu vrha je dio sa livadama


odakle se lijepo vide vrhovi Učke.


Uz stazu sam od proljetnica vidio najviše šafrana.


Uobičajena gužva na vrhu (bilo je i djece i umirovljenika).


Nakon vrha Standar slijedi lagani dio do sela Ripenda i zatim dosta težak spust do ceste Labin - Rabac, ustvari kod ulaska u mjesto Rabac, gdje će autobusi čekati one kojima je već dosta hodanja, a spremniji će nastaviti dalje spuštajući se, dijelom i pomoću sajli do slapa u potoku i zatim nastaviti uspon do grada Labina koji se nalazi na oko 320 metara nad morem.
Već početak spusta prema Rapcu ne obećava laganu šetnicu.


Bilo je dosta detalja na strmoj stazi prema moru gdje smo morali pomagati starijima, ovo su neki od lakših, gdje sam i mogao slikati.




Teren je bio klizav od prethodnih kiša, a na ovoj tabli piše i climbing.


Najzad dolazak u Labin. Pogled iz gradske lože na konobu gdje ćemo se odmoriti i nešto pojesti i popiti.


Bilo nas je oko 100 i stvorili smo veliku gužvu, zaprljali stubište, ali imali smo i harmoniku i pjesmu i tako se povratak u Zagreb i Rijeku odužio nešto malo preko plana. Planinarski već otprije naručeni jelovnik bio je fažol sa bobići, gulaš sa njokima i rižoto sa šparogama, ali tko je htio mogao je i drugo, mnogi su uzeli i kolače. (kad se već nismo izgubili u divljini, nećemo ni...)


Fotke za povećati:


Kad sam došao doma prvo sam toplu povrtnu juhu, a bilo je još toga, pa i gibanice sa sirom.


Makar se ne radi o većim visinama, po meni malo jako za ovaj tip izleta, ali osim jednoga koji je odustao već skoro na početku, u Plomin Luci, ostali su svi stigli bez većih problema u Labin, čak i dijete od 5,5 g. i jedan slijepi planinar iz Zagreba, ali iskusan i uz uobičajenu pratnju. Zadnji, najstrmiji dio sam sa vodičima Mariom i Žarkom ostao pomagati manje spretnijima jer se lako moglo okliznuti. Po mojoj procjeni bilo je najmanje 600 m. nizbrdo i 750 metara uzbrdo savladane visine, a dužina nešto veća od 12 km.
Zato je slijedeći izlet laganini; šetnja po Brijunima, silazak u jamu Baredine i posjet zvjezdarnici Višnjan, samo četiri ure hoda.

Dodatak:
Pogled sa vidikovca ispod vrha Standar na Plominski zaljev snimio je Robert,


a prelazak preko potoka do kojeg se spuštalo uz pomoć sajli , a od kojeg ima još oko ure do starog Labina na brdu snimila je Ljiljana.



Post je objavljen 05.03.2018. u 22:23 sati.