Sigurna sam da znate što ta riječ znači. Moj prvi susret s tom riječi je bio u ranoj, ranoj mladosti, možda tek oko četvrte godine. Nisam bila dijete koje je voljelo jesti. Mršavo i tanko pa su često govorili da sam sušićava. S obzirom da sam najveći dio djetinjstva provodila kod djeda i bake imala sam mogućnost biti rumena i okrugla jer nije se gladovalo kao u kući mog oca koji nije bio seljak pa samim tim nije bilo meda i mlijeka, a o putru da ne govorim. No baka je uvijek imala i jako sam voljela kruh sa putrom ili u lošijoj situaciji kruh i mast kod moje mame. No bilo je dosta dugo vrijeme kada mi hrana jednostavno nije pasala pa da je bilo što fino ili posebno. Vrlo rano su počeli moji problemi sa želudcem i trajalo je dok se nije ustanovilo. U tom mučnom razdoblju moje tete koje su živjele sa bakom i djedom nisu baš imale strpljenja pa sam često slušala; pojedi to ili ću te šopati ko' gusku. I sad taj uvod je važan jer je vezan za šopanje gusaka, pataka, purica. Najčešće je bilo ovako; baka bi odabrala nekoliko gusaka, pataka i zatvorila ih u posebno mali prostor zaštićen od kiše, ali dovoljno otvoren da bi živad imala normalan zrak. Od kukuruznog brašna i masti najprije bi napravila male valjuške u starom vajnglu, a onda bi uzimala po jednu gusku za šopanje. Uglavnom je to radila vani, ali ako je vrijeme bilo hladno, a trebalo je pripremiti gusku za Božić donijela bi je u kuhinju. Sjela bi na pod i pod koljena stavila gusku tako je držeći da se nije mogla micati. Ispod bakine suknje samo je guskin vrat virio. Primila bi je za kljun, otvorila ga i ugurala prstom jednu po jednu valjušku, a zatim palcem i kažiprstom povukla izvana po vratu kako bi valjušak stjerala u gušu. Tako se to sve ponavljalo sa svim guskama i patkama. S obzirom da se nisu mogle u svojim kavezima puno micati brzo bi se debljale, a meso bi bilo mekše. Naravno da smo za Božić svi uživali i nitko nije razmišljao o šopanju. Danas bi to bilo zlostavljanje, pogotovo udrugama za zaštitu životinja. No tada u ta vremena puno se manje životinja ubijalo jer se meso jelo uglavnom samo nedjeljom i blagdanima. Nikada se nije hrana bacala u smeće kao danas kada se pobije na tisuće piceka koje nakon dva tjedna bace u otpad ili prerade za hranu pesekima i macama. Na micke i peseke se nitko ne ljuti zato što jedu piceke, a na ljude će se neki ljutiti jer vole meso.
P. S. bijah na pogrebu, tužno i bolno, meni posebno, razumljivo zašto.
05.03.2018.
Post je objavljen 05.03.2018. u 13:43 sati.