Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/paterluka

Marketing

FRKA U HRAMU, 3B Korizmena Iv 2, 13-25 Palma, 23. ožujka 2003.

Image and video hosting by TinyPic
Nakon što smo gledali Isusovo preobraženo lice na gori Taboru, sad to isto lice gledamo u Hramu obuzeto srdžbom. U maniri kavanskog razbijača prevrće stolove, maše bičem, tjera trgovce, volove, ovce… Doslovno sve mete ispred sebe. Kako dobra scena za one koji u njem gledaju revolucionara i socijalnog reformatora. Tako treba! Tko ne reagira na savjest, reagirat će na kožu. Ovom Isusovom gestom mnogi su nasilnici pokušali opravdati svoje nasilje. Neki bi i aktualni Američki rat protiv Iraka htjeli biblijski utemeljiti na ovom evanđeoskom odlomku. Ali neće to baš ići. Da je Isus mislio stvar nasiljem rješavati, i napraviti fizički udar dostojan Sina Božjega – imao je na raspolaganju daleko jači arsenal naoružanja od običnog biča. Mogao je zazvat gromove s neba da spale čitav grad, ili rastvoriti zemlju da ih sve proguta? A ovako, neš' ti obračuna… Par stolova okrenuti, tu i tamo nekog bičem pecnuti… Definitivno, Isus nije odlučio Kraljevstvo Božje ognjem i mačem donijeti na svijet.
Ovo što je učinio bila je njegova proročka akcija. Snažna gesta, simboličan govor kojim je izrazio svoju poruku. Tako su proroci nastupali. Sjetimo se Jeremije koji hoda noseći volujski jaram o vratu – te na taj način poručuje ljudima da su pod jarmom grijeha. A onda šeta gradom s glinenim vrčem, pa ga naočigled svima razbija – dajući im na znanje da će i oni tako biti razbijeni ako se ne obrate. U tom svjetlu treba razumjeti Isusovu gestu. No, bilo bi pogrešno Isusa pošto-poto gledati kao nekonfliktnog i nezahtjevnog; bezokusnog mirovnjaka. Svojim nastupom on je i te kako sebi stvarao neprijatelje, i bez dlake na jeziku šibao po njima.
Zapitajmo se što je to njega Kneza mironsnog tako razljutilo u Hramu? Dvije stvari: religioznost koja je zagušila moralnost, i ekskluzivnost koja je zagušila univerzalnost. Da pojasnim, počevši od prvog. Naime, upravitelji Hrama su čitavu religioznu ceremoniju savršeno izorganizirali. Stoka je pristizala i uredno se žrtvovala; bili su tu i potrebni mjenjači «prljavog» poganskog novca u «sveti» hramski novac. S proceduralne strane u Hramu se Bogu besprijekorno iskazivalo štovanje – a istovremeno, ti isti upravitelji ni malo truda nisu uložili da razmisle o poruci Božjoj koja im je dolazila po čovjeku Isusu; već su se, naprotiv, odmah udružili u zavjeri protiv njega. Držali su se vjerskih običaja, a oglušili se o začetnika vjere.
Rasvijetlimo to jednom anegdotom. Nekog svećenika zaskočio na ulici razbojnik, uperio u njega oružje uz povik: «Pare ili život!». Svećenik posegne za novčanikom, i pri tom mu razbojnik ugleda svećenički kolar. «To ste vi velečasni. Onda ništa. Možete ići.» Svećenik mu ipak pruži kutiju cigareta. A ovaj će: «Hvala, ne treba. U korizmi sam se odrekao pušenja.»
Divno… Čovjek prestao pušiti u korizmi. A to što krade i ubija!? Evo vidite – to je to. To je Isusa razljutilo u Hramu. Držali su manje bitnu vjersku ceremoniju, a samog Boga su odlučili ubiti.
Da bismo razumjeli drugi razlog Isusova gnjeva trebamo donekle poznavati arhitekturu Hrama. Pored Svetinje nad Svetinjom, u Hramu su postojali korovi za: svećenike, muškarce Izraelce, žene Izraelke, i za pogane. Ideja o savršenom Hramu u sebi je ujedinjavala sve: muško i žensko, Židove i pogane. Međutim, hramski upravitelji su poganski dio Hrama isključili, i od njega napravili pijacu. Računajući: nek se tamo obavljaju ti nesveti poslovi, trgovina i pranje novca. Drugim riječima, pogani ne pripadaju Hramu. Bog je samo Bog Izraelaca i nikog više. To je Isusa razgnjevilo.
Što je s našim hramom? Mislim na srce. Ne bi li možda i u njem trebalo stolove poizvrtati, i trgovce otjerati? Zapitajmo se da li smo vjernici iz pohlepe za nebom? Ili iz straha od pakla? I molimo: «Ako ti služim da se dočepam neba, u nj mi ne daj. Ako ti služim da izbjegnem paklu, neka me dopadne. Daj mi da ti služim iz čiste ljubavi.»

Post je objavljen 04.03.2018. u 09:04 sati.