Ne znam te dobro.
Jednom sam te vidjela na blogo promociji naše knjige, kad si još bio urednik naše blogozajednice i vrlo korektno obavljao svoj posao, u skladu s mogućnostima..znamo di živimo.
Slučajno si sjeo do mene, pa sam te zamolila da mi držiš knjigu dok čitam, jer su mi se tresle ruke od treme.
Do pozornice nisam ni pokušala otići, valjda bi triput pala u nesvijest.
Nasmijan, jednostavan, puno tiši nego što sam te zamišljala kroz tvoje iskričave, ekstrovertirane kolumne, u kojima se moglo saznati baš sve o tvom životu. Poslije površno FB prijateljstvo, tvoje jutrooo piplll starih hitova, tulumi i druženja, putovanja, zanimljiv posao i to je sve.
Tako sam prek FB sinoć i saznala da ti je otišlo Sunce, i prvo što sam pomislila, nee, to nije moguće,
otkrit će se da je neka greška.
Prekrasan, vedar dječak..isti ti.
Tvoje djetešce i Tvoj Smisao.
Ne..ne umiru djeca..ko što ne umiru ljubavi...umiru samo tamo neki stogodišnjaci, naživljeni i umorni od života..
Riba..cijelo vrijeme otkad sam saznala, bavim se glupostima, samo da ne mislim kako ti je.
Al tu mi je to..tuče u primozgu..molim za tvoju nadljudsku snagu i Ljubav..kako bi to sve preživio na nogama.
Znaj da cijeli Blog.hr duboko suosjeća i proživljava s tobom tvoju tugu.
Oni koji vjeruju, mole.
I psuju..neshvatljivu smrt.
Svi smo uz tebe.
Post je objavljen 03.03.2018. u 20:49 sati.