Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/demetra1

Marketing

Sjećanja zimska

Čekali smo tu nedjelju, zimsku, sa snijegom do prozora i uskim prolazima između kuća. Čekali smo nestrpljivo i znatiželjno. Odlazak u goste u neko drugo selo, udaljenije, u moje je vrijeme bio najveći događaj i noć uoči uvijek je predugo trajala. Pripreme su započinjale večer prije jer trebalo je zadržati vatru u peći cijelu noć kako bi u jutro bilo dovoljno toplo za oblačenje i rani doručak. Zime su tada bile prave kao u priči Snježna kraljica. Nismo znali koliki su minusi, a i nikoga nije bilo briga jer zima je i tako treba biti. U rerni, mi smo je zvali i ror grijali su se crjepovi koje bi omotali vunenom vestom starom. Topli zimski kaputi, veste, hlače, kape koje su nam bake ili mame štrikale ponekad od one grube prave vune, rukavice sa jednim prstom, palcem, sve je to dio opreme kojom su nas djecu osigurali od hladnoće. Pripreme su bile jednako zanimljive kao i putovanje u goste. Konji su zadovoljno rzali i kopitima kopali po stvrdnutom snijegu dok su roditelji u sanjke, one velike konjske kako smo ih zvali, unosili sijeno, pa gunjeve, jastuke od perja, vunene teške deke. Kada je gotovo sve bilo spremno otac bi nas djecu odnio u sanjke bez čizmica koje su ponijeli sa ostalim stvarima, a pod noge bi nam stavili one tople crjepove koji su se grijali u rerni. Zamotani smo bili doslovno do nosa i nikome nije moglo biti hladno, osim možda tati koji je imao uzde u rukama i ponekad fijuknuo bičem po zraku kako bi konji brže jurili. Snijeg je prštao oko sanjki, a radost tih putovanja ništa ni do danas nije nadmašilo.

Post je objavljen 26.02.2018. u 13:13 sati.