Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/onajeandeo

Marketing

Bijelo vino i bajka

Dok termometru pada temperatura
srcu mom topla njena oka dva.
Ura rana casa na usnama bijelog
vina ne lijeci kao ona.
Svijetlost ulazi u sobu
sve se spojilo s nebom.
Kapci uranjaju u snene oci.
Susrele se dvije razlicite pahulje na tren ekstaza zavladala dio kristala se od topline otopio od pahulja dovoljno da nastave putovanje ali u suprotnome smjeru vjetrova.
Prva je leprsala do obale kraj svjetionika.
Drugu pahulju vjetar njezno vodi kroz
siroke misli put sume lisce se giba i dize sa tla koliko li samo zvukova ima
orkestar njene prirode svira sjecam se te veceri i melodija naleti dobrih, tuznih emocija.
Padne jos jedna kapljica kristala.
Iznenada list ga pokupi i vodi ga sa vjetrom u harmoniji glazbe do vrha male planine .
Prvu pahulju cekao je smireni palomino kad ga je pahulja pogledala u oci pretvorila se u njega. Ali kako??Ona nema "oci"
Ali osjet ima zreliji od vecine i stupanj svijesti oci su joj beskrajne boje smole kad se zagledas ocara ti um,srce i tijelo ostane zalijepljeno .

Druga pahulja toliko intenzivno osjeca radost i strah.Ne vrti se svijet samo oko druge pahulje.
Sto li osjeca prva pahulja?
Kroz bijela polja puna snijega koracala je umjerenim tempom gazila duboko da ostavi tragove sigurno i obzirno igrala se s Sibirskim haskijima koje je spasila od vuce saonica.
Putem do odredista ugledala je neiskvarenu djecu koja od snijega rade snjeska stavljaju mu veliko srce.Koje ona jos ima i to je najveca vrijednost..
Cekala je ali nije znala da li ceka duha ili drugu pahulju zapravo sam ja cekao nju u snu i gledao sam njeno lice i kad nije pokraj mene.Vrijeme je budenja.
Druga pahulja je osjecala kao da je ona priroda nema ni trunke zla u tom osmijehu i sjaju njenih tragova jednostavno je drugacija a ponekad lome je. Ne zelim mijenjati joj strukturu i njoj treba necija ruka ne da
je vodi nego da joj srce cvijeta i bude zaljevano tocnim omjerom paznje,ljubavi,razumijevanja i dobar par usiju znas trudim se ja sam kliknuo kao blic na fotoaparatu s tobom.Ali bez emocionalnog
ulaganja i odricanja ostane samo pustinja.
Zaronimo svi zajedno drzeci se za ruke s pozitivnih mislima s nekim ili je lijepse da sami izronimo?
Druga pahulja kad je stigla na vrh male planine mislio je da ce se izgubiti.
Kad pojavih se golub.Ali otkud on na vrhu takvome?
Pogledah ga u malo njegove izgubljene oci i postane on golub.
Usprkos snijegu koji se pojacavao i vjetru golub je pratio uporno duboke tragove iako se i izgubio ipak je pronasao put.
Kraj svjetionika ga je cekala palomino.Golub je u tisini skupio snage doletio joj na glavu i ceskao je malim kljunom i ona njega je milovala nevjerojatnom
energijom rijeci su bile suvisne dusa i srce govorili su umjesto nas rjeci nisu bile potrebne.Ima i druga varijanta da se otope nase pahulje i spoje se u jednu vibraciju
Kako god bilo bar cu ti pruziti ruku prijateljstva.Ovaj snijeg ostat ce mi u posebnom pretincu mojih nemirnih leptira koji lete mi plucima i nadaju se uskladenom letu
s tobom.







Post je objavljen 25.02.2018. u 08:13 sati.