Evo što je u osnovi sporno u toj ostavci na pressici. Nekoliko je ključnih stvari. Dok sam jučer čekao na red za šišanje, malo sam prolistao neke novine. Jasno, u svakima ima ponekih članak i o ovoj stvari. Jedan Marinov kolega ga opisuje kao vrlo korektnog čovjeka, od kojeg nikad ne bi očekivao da će tako javno podići glas. I meni je mladi gospodin ostavio dojam karakterne, korektne osobe, ali u osnovi je pogriješio. Imao je priliku povući bolje poteze, ali u redu, napravio je kako je znao i mogao, da je mogao i znao bolje, napravio bi bolje. Radi se o sljedećem; ako je netko po pozivu, ne tek po struci demograf, ako mu je bitno to područje (meni baš i nije, mene samo zanima princip i način djelovanja u ovom slučaju), onda poziciju treba iskoristiti bolje. Ali mislim da u ovom slučaju za to nije bilo odgovarajuće unutarnje podloge, snage i vještine; previše je naivnosti i zelenila. Dakle, ako je netko zagrijan za demografiju i nađe se na idealnoj poziciji, na onoj na kojoj se donose odluke, pa gdje ćeš bolje pozicije od toga. Fakultet je nikakva pozicija ako se želi nešto promijeniti. Od demografa koji laju u javnosti nema baš nikakve koristi, oni tek laju. Ali kad se čovjek nađe na poziciji na kojoj ima mogućnost utjecaja na odluke, onda nešto sigurno i može napraviti. Što se moglo napraviti? Između ostalog, jasno i glasno se odrediti prema ministrici. U smislu, ja sam demograf, to mi je struka, znam puno o tome, ti ne znaš, proučio sam puno toga, puno sam razmišljao o temi, znam da su mogućnosti za promjene takve i takve, ne bog zna kakve, ali ajmo vidjeti kako ih malo povećati, ajmo vidjeti kako malo ucijeniti vladu, ministra financija, koga god, pa i drugi to rade, lobiraju, seru govna, idu progurati gmo, svakakve besmislice, zašto i mi ne bismo malo ucijenili nekoga, ako već mislimo da je za pravu stvar, ajmo vidjeti kako bi se to moglo postići, pa će nam pozicija za djelovanje biti barem nešto bolja; a mjere koje se trenutno predlažu potpuno su besmislene i neće dovesti ni do čega, ja ih neću podržati i iza toga ne stojim, ne stojim upravo zato jer znam puno o ovoj problematici, nisam bez veze učio o tome, znam što treba napraviti, evo, ove tri mjere, ovih deset mjera treba napraviti, iza toga stojim i potpuno sam siguran da će one dovesti do konkretnih napredaka, stojim iza toga; ako me nećete poslušati, onda ću lijepo napisati jedno otvoreno pismo o mojim stavovima, idejama, prijedlozima i malo ću sačekati da vidim da li će biti kakva pametna reakcija na to pismo; ako ne bude, kao što ću navesti u pismu, u tom slučaju odlazim iz ministarstva, vraćam se na fakultet... Iako ne znam da li ću moći pogledati studentima u oči, ne znam da li ću im moći pričati priče o demografiji, o ovoj ili onoj teoriji, kada oni znaju da ja sam koji im o tome pričam i ocjenjujem ih, ništa od toga nisam uspio primijeniti kada sam imao priliku; ne znam da li ću im moći pričati, jer osjećam da sam izgubio kredibilitet; možda se vratim na fakultet, ali znat ću da je moj posao tamo od tada na dalje velika laž i mislim da ću ostati tamo tek zbog plaće, dok se ne snađem drukčije, jer mogu živjeti neko vrijeme u laži, ali ne cijelo vrijeme; ne želim provesti život u laži.
Post je objavljen 24.02.2018. u 10:32 sati.