Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/pametnizub888

Marketing

SVE ŠTO KAŽEŠ TO SI TI

Image and video hosting by TinyPic

„Malograđanska formulacija u sebe samozaljubljenog, dostojanstvenog i iznad banalnih poplavnih sitnica u svakom pogledu uzvišenog hrvatstva govori: Hrvati su kulturan evropski narod, zapadnjački, latinski orijentiran, koji nema i nikada nije imao nikakve veze ni dodira s istočnim provincijama ove zemlje“, reče Miro-Slavica Kileža.
„Da“, odgovori Anton Buckov, „ali malograđanštinu definiramo kao skučen svjetonazor nesposoban izdići se iznad navodnih vlastitih interesa, u ime kojih reprezenti takvoga svjetonazora neutemeljeno kritiziraju neku drugu interesnu skupinu ili sve takve skupine od kojih se, uostalom, i sastoji svijet u kojemu obitavamo. Prema tome, onaj tko malograđane kritizira, i sam je malograđanin.“
***
„U tim beskrajnim sedenjima (...) treba tražiti ključ za sklonost mnogih kasabalija ka razmišljanju i sanjarenju i jedan od glavnih razloga one melanholične bezbrige po kojoj su poznati stanovnici kasabe“, rekla je Ivanka Andržić.
„Da“, odgovori Anton Buckov, „ali izraz kasabalija, osim što je slovna oznaka, štono riječ za onoga koji živi u kasabi, često označava i malograđanina (osmanske provenijencije). Tako da ovdje važi isto što i za Kiležinu izjavu: ko kasabalije kritizira, i sam je kasabalija.“
***
“Dosta je u našoj zemlji rođeno slabića, mlitavaca, mekušaca. Dosta je slabih na volji, nestalnih na odlučnost, dosta je sramotno podatnih, izdajničko pohlepnih. Dosta ih je rođeno u našoj zemlji koji nemaju snage da budu svoji gospodari, ali imaju obraza da budu sluge drugima pod svojim krovom, na svojem imanju…”, reče Mario Jurić Zagorac.
„Da“, odgovori Anton Buckov, „ali slabići, mlitavci i mekušci su po definiciji i oni koji u nastupu slabosti gube samokontrolu pa (nekontrolirano) druge proglašavaju slabićima, mlitavcima i mekušcima. Tako da je M. J. Zagorac, prema vlastitoj izjavi, također slabić!“
***
„Antone“, reče Antonova prijateljica Kea Kup, „ti si najobičniji poslovni čovjek!“
„Sve što kažeš to si ti!“
„Uz to si i zamusan oko usta. Jeo si nekakav crveni umak?“
„Sve što kažeš to si ti! Konobar!“, poviče, jer sjedili su njih dvoje u jednom novom kafiću na potezu gornji-donji grad-oblast napuštenih tvornica te divljih kolodvora.
„A k tome još, koliko vidim, otpalom ramenom čekinjom upravo čačkaš zube. Što je tebi i tko si ti uopće?“
„Konobar!“
Konobar konačno dođe, izvuče odnekud pljucu (žargonski naziv za pištolj) i otme sve prisutne. Zatvori ih u skladišni prostor i natjera da cijelo vrijeme rade na nekakvim hiper-starinskim kolovratima.
A bulevarska se štampa raspisala o tkalačkoj krizi.
***
Nekih dva'es pet godina poslije taoci-tkalci su oslobođeni. Nadležni su konačno pronašli način ispunjenja čudesnoga zahtjeva konobara-otmičara, zahtjeva kojim je zločinački protagonist zahtijevao da mu se otkupnina iznosu od 5 do 6 hiljada pišljivih bitcoina isplati ni manje ni više nego na ruke!
Kea Kup i Anton Buckov, nanovo oslobođeni, nastaviše sa svojim sofisticiranim razgovorima:
„Inteligentni pavijane!“
„Sve što kažeš to si ti!“
***
Mario Jurić Zagorac, Ivanka Andržić i Miro-Slavica Kileža sazvaše pak zajedničku konferenciji za tisak i svečano povukoše sve svoje ranije izjave. Bijahu, sve troje, na vrhuncu moći i slave, ali svejedno bijahu savršeno temperiranima. Bilo ih je milina gledati, čista nirvana. Osim što ih je u jednom momentu nešto probolo u trbuhu. Osim toga ih je, osim što ih je u jednom momentu nešto probolo u trbuhu, jedna ptičica sumnjive prošlosti zaustavila na prilazu Vojnom ordinarijatu i upitala…
a. nastavit će se
b. neće se nastaviti



Post je objavljen 20.02.2018. u 19:59 sati.