Pričali smo neopterećeno o zamjenjivanju jedne mobilne aplikacije drugom,
uglavnom u slučaju kada level postane opterećujuće nepodnošljiv.
Jednako tako, zaključili smo da je najpodnošljivije na pauzu doći prije svih,
smrzavati se s mobitelom u jednoj i cigaretom u drugoj ruci
pa u tišini hvatati prve ozebline i slobodno sjedeće mjesto.
Prvi je zašutio ispustivši dim ili dva.
Gledala sam pred sebe.
Odnekuda je i dalje dopirao moj glas, čini se da nam je govorio
o svom nesumnjivom zadovoljstvu automatiziranim zvukovima usne brojalice
što se aktivirala svakim sličnim pitanjem.
"Nego, i bila sam, da", čula sam se kako još jednom ponavljam
ispunjavajući obrasce i minute pauze što je klizila našim stolicama,
gmižući dalje betonom pa niz ulicu neopterećeno
kao da level uopće nije nepodnošljiv.
_______________________________
Post je objavljen 16.02.2018. u 19:03 sati.