Ovo govorim iz osobnog iskustva.
Možda nije točno, ali ovo je način kako ja to doživljavam:
Terapija koja bi trebala riješiti nečije emotivne ili psihičke probleme nije kompatibilna s ljubavnom vezom. Te dvije stvari ne treba miješati jer neće uspjeti ni jedna niti druga.
Svi mi živimo u svojim osobnim malim svjetovima koji su neizbježno reducirane verzije stvarnosti. Stvarnost je jednostavno prevelika i prekomplicirana s obzirom na naše sposobnosti poimanja, i moramo je donekle reducirati kako bismo mogli normalno živjeti. Posljedica toga je to da svatko od nas živi u svom malom svijetu, i prilično loše doživljavamo ako nam netko to pokušava pokvariti.
Emotivni ili psihički poremećaj koji želimo riješiti terapijom (ako želimo) zapravo je pokušaj rušenja malog svijeta u kojem se osjećamo jako loše, i njegove ponovne izgradnje.
Izgradnja veze je proces spajanja dvaju malih svjetova.
E sad, ako te dvije stvari pokušavamo napraviti istovremeno, nećemo uspjeti ni u jednoj od njih. Jer si ta dva procesa međusobno smetaju. S razrušenim svijetom se ništa ne može napraviti dok ga se ne rekonstruira, a za njegovu rekonstrukciju potrebno je vrijeme, strpljivost i odsutnost pokušaja da se od njega napravi još nešto sa strane.
Post je objavljen 14.02.2018. u 21:07 sati.