21.08.2017.g.
Dragi Karlo i Pavao!
Ovo je pismo davno napisano, a vama ću ga dati kad budete već odrasli. Trenutno si ne mogu zamisliti kako ćete izgledati, koje škole ćete završiti, kakve planove ćete imati. Sada dok ovo pišem, Karlo, ti si završio prvi razred osnovne škole, a ti, Pavao, još uvijek ne pričaš.
Vaša majka nije se pripremala za smrt, zato i nije predvidjela napisati vam poneku riječ za budućnost. Ona je do zadnjeg trena bila uvjerena da će ozdraviti i da će plesati na vašim svadbama. Ja ju ne mogu zamijeniti, niti ću to pokušati. Bile smo toliko različite, da bi svaki takav pokušaj već u začetku bio potpuni promašaj.
Ipak, pišem vam. Pišem vam, jer ćete možda zaboraviti. Život je dug, a sjećanja blijede i možda se kad odrastete više nećete sjećati kako vas je majka odgajala, koje vrijednosti vam je ona pokušala prenijeti, i koliko ljubavi vam je darovala, koliko vremena posvetila.
Vi ste bili njen centar svijeta. Oboje vas je željela još prije nego što ste začeti.
Psiholozi i stručnjaci za odgoj, a i bilo tko drugačijeg stava, rekao bi da vas nije dobro odgajala. Možda su u pravu, možda nisu, ne znam. Ni sama nisam dobila dozvolu za roditeljstvo, tečajevi za to ne postoje, a majke ljube, i trude se, i daju sve od sebe diljem svijeta. To je radila i Maja. Ljubila vas je, igrala se s vama, posvetila vam svo svoje vrijeme, tješila, kupovala vam igračke, vodila na vrtuljke, igraonice, igrališta. Bila je prisutna. Organizirala je za vas lude rođendane, dala vam slobodu kakvu rijetko kada djeca imaju, hodali ste bez gaća do mile volje, bili goli, pošarani, odjeveni u kostime Spiderman-a i Ironman-a. Bili ste sretna djeca pod njenim okriljem.
Vjerovala je da je cijepljenje loše, da treba biti vegetarijanac, da treba živjeti u skladu sa prirodom. Ne slažem se u svemu s njom, ali kao što sam već na početku rekla, ona i ja smo potpuno različite, nebo i zemlja. Ali nebo i zemlja čine cjelinu, i nikad neću zanemariti važnost neba i lekcije kojima me ona naučila. Jer da, u ovoj priči, vaša majka je nebo, ptica u letu, duga, vatromet, ona je bila sve boje ovog svijeta, sloboda, sprint, luda noć, bila je toliko puna života, toliko spremna davati, toliko predana.
Vaša majka nije znala reći „ne“ i dugo se borila protiv napadaja želje za slatkim. Pokušavala je uvijek iznova u svojem borbama i nije odustajala. Bila je ustrajna u tome da svoje slabosti pobijedi. Bila je snažna žena.
Zvala sam ju Ljepotica, jer nitko drugi nije imao taj veliki sjajni osmjeh koji je obasjavao sve oko sebe poput sunca.
Vaša majka vas je ljubila, i nije vas planirala ostaviti, nije vas htjela povrijediti. Prelazak na idući „level“, kako si ti Karlo, to sebi objasnio, nije joj bio u planu. Ona je planirala živjeti, biti i dalje uz vas, voziti vas u škole, doktorima, na rođendane, planirala se zaposliti, otvoriti joga centar sa alternativnim načinima liječenja i zdravom prehranom, planirala je naučiti svirati gitaru i šivati pomoću šivaće mašine, planirala je iskoristiti svaki dan najbolje što je mogla.
Osjećam se sakato bez nje, i potajno vjerujem da će mi se javiti kad bude mogla. Ako to ikada napravi, prenijeti ću vam što je rekla, do tada ako vas bilo što zanima pitajte. Priče su skrivene u sjećanjima vašeg oca, vaših baka, vaše tetke i ujaka. Možda ćemo dodati koji detalj, možda ćemo imati različite verzije istih događaja, možda kroz njih otkrijete razloge zbog kojih ste postali takvi kakvi ste sada. Život je gusto tkanje i ne znamo gdje završavaju pojedine niti, ali u vama kola njena krv, u vama sjaji njen živi plam, vi ste sinovi svoje majke.
Ljubi vas tetka!!!!!
Post je objavljen 14.02.2018. u 13:43 sati.